Za to se vrijeme Marshall dosjetio kako da ipak iskoristi Pattonov renome, ostavljajući ovoga da se istovremeno hladi kako bi s njime bilo lakše surađivati jednom kada ga se ponovno vrati u sedlo. Ideja je bila da se Pattona, kojega su do sada Nijemci već jako dobro upoznali i visoko cijenili (zapravo iznad svih drugih savezničkih generala) pošalje neka malo putuje uokolo i tako drži njemačku stranu nervoznom: neka Nijemci razbijaju glavu nagađajući što to Amerikanci sada smjeraju? Ova će ideja na kraju prerasti u najzamršeniju zavjeru Drugoga svjetskog rata, nazvanu operaciju „Fortitude“, koja je Nijemce trebala uvjeriti kako postoji nekoliko armija na jugu Engleske koje spremaju pomorski desant na Norvešku ili na regiju Pas-de-Calais.
Nevjerojatno zamršena i do teško zamislivih granica razrađena operacija možda i nije prevarila puno njemačkih generala, ali je izgleda ipak zavela Hitlera – što je uostalom i bilo najvažnije, budući da je Hitlerova bila i prva i zadnja kada se radilo o rasporedu i angažmanu njemačkih postrojbi.
Kada je u listopadu 1943. odletio na Korziku, ne bi li od tamo bolje promotrio talijansku obalu oko Pise i Livorna (predlagao je da se ovdje izvrši drugi pomorski desant, kako bi se zašlo za leđa njemačkim divizijama koje su do sada već zaustavile američku Petu i britansku Osmu armiju na južnom dijelu talijanske čizme), njemački su obavještajci podigli uzbunu tvrdeći kako se na Korzici očigledno okuplja Sedma armija - čim je tu Patton.
U stvarnosti je ovaj lutao uokolo u vlastitom aranžmanu, svejedno dražeći Nijemce i tjerajući ih da razrađuju nove planove za slučaj napada Sedme armije koja praktično više nije ni postojala.