U prošlom nastavku priče o mirovnim snaga UN-a u Hrvatskoj vidjeli smo koji su vanjski čimbenici, odnosno koje su kontekstualne okolnosti utjecale na njezino odvijanje. Sada je vrijeme da se dužna pažnja posveti samoj operaciji; prostorne ograničenosti dopuštaju da to bude u odnosu na najvažnije dijelova “Vanceova plana”: demilitarizaciju zaštitnih zona, odnosno sigurnosnu situaciju u njima. Primjerice, neučinkovit nadzor hrvatskih graničnih prijelaza, što je bio jedan od važnijih pojedinosti odvijanja mirovne operacije u zapadnom i istočnom sektoru, upravo iz tih razloga neće biti podrobnije obrađen. Spomenimo samo kako su na tom polju mirovne snage doživjele vidljiv neuspjeh.
Plave kacige 4
"Peacekeeping" u Hrvatskoj 1992.- 1995.
Strategija mirovnih operacija UN-a u Hrvtskoj počivala je na primjeni koncepta konzervacije odnosno zamrzavanja stanja u zaštitnim zonama