Predvodeći juriš konjice na desnom krilu u bitki kod Lützena 16. studenoga 1632. poginuo je švedski kralj Gustav II. Adolf, poznati europski vojskovođa i državni reformator. Njegova smrt obavijena je legendama, a prema jednoj ubili su ga Hrvati, odnosno hrvatski laki konjanici koji su se borili na strani habsburške vojske. To je postao jedan od temelja za stvaranje takozvanih „crnih legendi“ o hrvatskim vojnicima ne samo u Tridesetogodišnjem ratu, nego i kasnije. Poslije se ispostavilo da su hrvatski konjanici samo ranili švedskoga kralja, a zatim ga je usmrtio jedan austrijski časnik.
Gustav II. Adolf stupio je na švedsko prijestolje s nepunih 17 godina, nakon smrti svoga oca, kralja Karla IX. Odmah se upleo u ratove sa susjedima u kojima je izborio švedsku prevlast na Baltiku. S vremenom je ustrojio središnju administrativnu upravu moderniju i učinkovitiju od drugih europskih država. Standardizirao je naoružanje i ustrojio logistiku, a zahvaljujući velikim organizacijskim sposobnostima učinio je švedsku vojsku jednom od najmoćnijih u Europi. Djelotvornu administraciju kod kuće i snažnu vojnu silu Gustav II. Adolf iskoristio je da se 1630. iskrca u Njemačkoj i na protestantskoj strani uključi u Tridesetogodišnji rat. U samo dvije godine Gustav II. Adolf u nekoliko je navrata potukao katoličku vojsku i postao predvodnik protestantske lige u Njemačkoj dobivši nadimak „Lav sjevera“.
Njegova vojna intervencija spasila je protestantizam i onemogućila Habsburgovcima da uspostave carsku vlast u Njemačkoj. Ipak, mnogo su bila značajnija kraljeva postignuća na poljima administrativne organizacije, gospodarskog razvoja i obrazovanja, čime je položio temelje modernoj Švedskoj učinivši je jednom od vodećih europskih sila.