Pošao je za domovinu

Ante Luketić jedan je od mnogobrojnih hrvatskih emigranata koji su uslijed opasnosti od rata u Hrvatskoj odlučili napustiti Legiju stranaca i doći u svoju domovinu te je obraniti od velikosrpske agresije. Luketić se odmah po dolasku u Hrvatsku priključuje svojim kolegama u specijalnim postrojbama HV-a, gdje radi na obučavanju i pripremi vojnika za najsloženije operacije. Naviknut u Legiji stranaca na najsuvremeniju opremu i naoružanje, morao se i sam navikivati na oskudicu s opremom i naoružanjem. Svoj ratni put prešao je od Vukovara, Hrvatske Kostajnice do gospićkog bojišta, i svugdje gdje ga je zvala domovina. Po smirivanju ratnih operacija u Hrvatskoj dolazi u Grude kako bi pomogao u organizaciji obrane hrvatskog naroda u BIH. Po samom dolasku u Grude, formira kamp za obuku u školi na Cerama. Već na početku obuke svojim znanjem i vojničkim držanjem stječe autoritet kod vojnika. S grudskim postrojbama prolazi njihov prvi teren, teren Slipčića, da bi se nakon kalvarije Kupresa, po zapovjedi Milenka Filipovića, vratio u svoju matičnu postrojbu - Bojnu „Zrinski“ - s kojom uspješno sudjeluje u vojnoredarstvenoj operaciji „Maslenica“. 

Život Ante Luketića ugasio se 24. travnja 1993. na Južnom bojištu gdje je predvodio grupu dragovoljaca. Bio je neustrašiv i hrabar vojnik, što se pokazalo na prvom terenu grudskih postrojbi, gdje je svojom prisebnošću i vojničkim držanjem uspio spasiti crtu koja je bila pred pucanjem. U sjećanju svih njegovih suboraca ostat će zapamćene ove njegove riječi: “Ja sam se došao boriti za domovinu, a ne za novac. Za novac sam se borio u Legiji stranaca.“ Te riječi moraju biti zapisane da se ne zaboravi žrtva Ante Luketića.