Proboj njemačkih bojnih brodova »Scharnhorst« i »Gneisenau« te teške krstarice »Prinz Eugen« kroz La Manche u veljači 1942. bila je jedna od najsmionijih njemačkih pomorskih operacija u Drugome svjetskome ratu. Istodobno, bila je to i potvrda koliko su važne meteorološke postaje na Arktiku. Naime zahvaljujući obavijesti jedne od njih, o vremenu u presudnih 48 sati, njemačka je pomorska operacija i bila uspješno izvedena. Arktičke meteorološke postaje imale su velik značaj za planiranje ratnih operacija pa se bitka za vremensku prognozu u Drugome svjetskom ratu neprekidno vodila i na ledenim prostranstvima. Ovdje je rat simbolično i završio predajom posljednje njemačke arktičke meteorološke postaje gotovo četiri mjeseca poslije sloma Trećeg Reicha. Po njemačke meteorologe na otok Spitsbergen 3. rujna 1945. stigao je norveški brod za lov na tuljane, a dan kasnije doktor Wilhelm Dege potpisao je kapetanu broda akt o kapitulaciji. Bila je to predaja posljednje njemačke postrojbe u Drugom svjetskom ratu. Zanimljivo da su njemački vojni meteorolozi i poslije završetka rata slali vremenske izvještaje, ali više za njih nitko nije mario.
Naposljetku su pali u zaborav sve dok ih Saveznici nisu otkrili i po njih poslali lovce na tuljane. »Tajna četa« uredno se predala, još s velikim zalihama hrane i oružja. Neobično ledeno bojište Drugog svjetskog rata protezalo se nekoliko stotina kilometara oko Sjevernog pola. Tu nije bilo linije bojišta niti borbi za osvajanje velikih područja, nego su se proučavale vremenske prilike. Odavde kreću vjetrovi koji nad sjevernim Atlantikom izazivaju oluje pa su točni podaci o vremenu često bili presudniji od podataka o snazi neprijatelja. Stoga su Nijemci od samog početka rata, uz izviđanja zrakoplovima i podmornicama, na Grenlandu i na otocima polarnoga kruga uporno uspostavljali meteorološke postaje. Iako su ih Saveznici jednako tako uporno nastojali uništiti, igra mačke i miša na ledom okovanom Arktiku protegnula se i nakon službenog okončanja rata.