Na zapadnom tihooceanskom otoku Guamu, gdje su tijekom Drugoga svjetskog rata vođeni žestoki sukobi između američkih i japanskih vojnika, 24. siječnja 1972. pronađen je japanski vojnik koji je mislio da rat još uvijek traje. Ime mu je bilo Shoichi Yokoi, a povukao se u džunglu u ljeto 1944., ne želeći se predati Amerikancima. Prvotno, Yokoi je služio u 29. pješačkoj diviziji u Mandžuriji da bi 1943. bio premješten u 38. pukovniju na Marijanske otoke te u veljači 1943. na Guam. Nakon iskrcavanja Amerikanca i poraza japanskih snaga Yokoi se s devetoricom ratnih drugova povukao u prašumu. Ubrzo su njih sedmorica otišli na drugi dio otoka pa su ostala samo trojica. I oni su se uskoro međusobno razdovjili, ali su se redovito posjećivali do 1964. godine.
Kada su druga dvojica poginuli u poplavi, posljednjih je osam godina živio sam. Shoichi Yokoi skrivao se u pećini, jeo je mango, papaju, puževe i štakore, a s obzirom na to da je prije rata bio krojački šegrt, oblačio se u skrojenu koru drveća, upotrebljavajući za šivanje komadiće kokosove ljuske kao iglu, a drvo za dugmad. Kada su ga 1972. otkrili, priznao je da je cijelo vrijeme čekao oslobodilačku japansku flotu, a jedno od prvih pitanja koja je postavio bilo je: „Je li Roosevelt još živ?“.
Kada je vijest stigla do Japana, Shoichi Yokoi odjednom je postao nacionalni heroj. Mnogi su mu Japanci darovali novac, a dobio je i nekoliko bračnih ponuda. Kada je Yokoi odabrao ženu svoga života i oženio se, vratio se s njom na Guam na medeni mjesec. Stvari kojima se služio, njegova odjeća i namještaj iz pećine danas su izloženi u guamskom muzeju u Agani.