Kad se govori o tragediji Zrinsko-frankopanske urote, najčešće se spominju Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Međutim, jedna od najpotresnijih sudbina pripala je čovjeku koji je desetljećima polako nestajao iza zidina tamnica, Ivanu Antunu Zrinskom, posljednjem muškom potomku slavne obitelji Zrinski.
Rođen oko 1651., Ivan Antun bio je nasljednik jedne od najmoćnijih hrvatskih velikaških kuća. Imao je vrhunsko obrazovanje i govorio čak sedam jezika - hrvatski, mađarski, njemački, talijanski, francuski, španjolski i latinski. Nakon sloma urote 1671. njegov se svijet urušio. Ostao je bez položaja, obiteljskog bogatstva i budućnosti koja mu je bila namijenjena rođenjem u velikaškoj kući.
Unatoč svemu stupio je u carsku vojsku i borio se na habsburškoj strani čak i protiv ugarskih pobunjenika među kojima je bila i njegova sestra Jelena Zrinska. No prezime Zrinski bilo je teret od kojeg se nije moglo pobjeći te je bila dovoljna i najmanja sumnja da bi vlasti posumnjale u njegovu odanost. Zbog navodnih kontakata s ugarskom pobunjenicima pao je u nemilost habsburškog dvora te je nakon niza ispitivanja završio u doživotnom zatočeništvu.
Ono što posebno govori o snazi i ugledu imena Zrinski jest činjenica da ga se vlasti nisu prestale bojati ni dok je bio zatvorenik. Kada je 1703. premješten iz Tirola u Graz, izdane su posebne upute da se strogo pazi na njegovu sigurnost jer je postojala bojazan da bi ga hrvatski i mađarski studenti mogli pokušati osloboditi. Čak i više od trideset godina nakon sloma urote, ime Zrinski među Hrvatima i Mađarima je i dalje budilo poštovanje, odanost i emocije.
To nije bio prvi put da su habsburške vlasti strahovale od odanosti Hrvata prema Zrinskima. Još nakon sloma urote postojala je zabrinutost da bi hrvatski plemići i vojnici mogli pokušati osloboditi članove obitelji. Suvremenici su otvoreno govorili kako među Hrvatima „još nije izumrlo Zrinsko ime“ te da ono uživa velik ugled. Upravo zato vlasti nisu ništa prepuštale slučaju.
Ivan Antun je posljednje godine života proveo u teškoj izolaciji. Prema nekim zapisima, gotovo je prestao govoriti te je sa stražarima komunicirao pisanjem. Umro je 10. studenoga 1703. godine zatočen u Schlossbergu u Grazu u ranim pedesetima.Toliko su se bojali njegova prezimena da je njegova smrt bila prikrivana kako hrvatski studenti i poštovatelji Zrinskih ne bi došli oplakivati posljednjeg muškog potomka slavne loze. Pokopan je potajno, jer su vlasti željeli da zajedno s njim nestane i sjećanje na obitelj Zrinski.
No dogodilo se upravo suprotno. Više od tri stoljeća kasnije, ime Zrinski i dalje živi. Družba Braća hrvatskog zmaja prenijela je njegove zemne ostatke u Zagreb 1944. i pokopala u zagrebačkoj prvostolnici gdje su od 1919. već počivale kosti njegova oca i ujaka.