Na današnji dan 1942. japanski borbeni avioni potopili su (uz pomoć američkih razarača) prvi ikada nosač američke ratne mornarice, USS Langley. Uništeni su svi zrakoplovi na brodu, piše History.
Langley je porinut 1912. godine kao tegljač ugljena pod nazivom Jupiter. Nakon Prvoga svjetskog rata, prenamijenjen je u prvi nosač zrakoplova američke ratne mornarice te je dobio novo ime, Langley, po imenu zrakoplovnog pionira Samuel Pierpoint Langleya. To je bio i prvi brod američke ratne mornarice koji je posjedovao električni pogon te ostvarivao brzinu od 15 čvorova. Dana 17. listopada 1922. godine, poručnik Virgil C. Griffin upravljao je prvim zrakoplovom, VE-7-SF, kojim je poletio s palube Langleya. Iako su zrakoplovi polijetali s brodova i ranije, ovo je itekako bio povijesni trenutak. Nakon 1937. godine, Langley je izgubio čak 40% palube za uzlijetanje jer su ga pretvorili u brod za hidroavione, mobilnu bazu eskadrile bombardera za izviđanje.
Dana 8. prosinca 1941. godine, Langley je bio dio Azijske flote kod filipinskog otočja kada su napali Japanci. Ubrzo je zaplovio prema Australiji te stigao na Novu godinu 1942. godine. Dana 22. veljače, pod vodstvom kapetana Robert P. McConella, Langley koji je tada plovio sa svoja 32 lovca Warhawk, napustio je konvoj kako bi se pridružio svojim saveznicima u bitkama protiv Japanaca kod nizozemskih Istočnih otoka.
Dana 27. veljače, Langley je napustio konvoj te krenuo prema luci Tjilatjap. Stotinjak kilometara južno od Jave, nosač se susreo s dva američka razarača kada su ih napali japanski bombarderi. Iako je Langley zatražio lovačku zaštitu iz Jave, niti jedan nije došao u pomoć. Prva su dva bombardera promašila cilj jer su letjela previsoko, međutim uskoro je Langley pogođen čak tri puta te je započeo požar na palubi. Nosač se uskoro i opasno nagnuo. Kapetan McConnell izgubio je kormilo te je naredio da se napusti brod. Razarači su uspjeli pokupiti gotovo cjelokupnu posadu. Od 300 ljudi na brodu, izgubljeno je samo 16. Američki razarači su tada potopili Langley kako ga Japanci ne bi mogli zauzeti.
Brod matica za hidroavione Langley išao je u suludu misiju u susret japanskoj udarnoj floti nosača aviona koja je bila operativna u Indijskom oceanu. Misija mu je bila prijevoz američkih aviona P-40 u neku od luka/baza na otoku Java, Indonezija. Nakrcani avioni nisu mogli polijetati pa je nosač aviona bio potpuno bez vlastite lovačke zaštite. Pored toga obavještajni podaci i operativno zapovjedanje američkom flotom u tome dijelu pacifičkog vojišta bilo je diletantsko. Ludost je poslati samog samcatog nosača aviona u područje mogućeg susreta s najjačim snagama japanske flote. Tijekom puta dobio je pratnju od dva razarača za zaštitu od podmornica a nikakve zaštite od aviona nije imao. Što je još gore, išao je u susret avionima s već preotetih i osposobljenih aerodroma koji su sad bili u japanskim rukama na indonezijskim otocima s kojih su mogli polijetati bombarderi dalekog doleta i izviđački avioni za usmjeravanje pomorskih snaga. Jedini cilj te akcije bila je deklarativna "podrška" holandskim i britanskim saveznicima koji su tražili podršku od Amerike. Ali nisu organizacijski bili spremni za brze prodore zračno-pomorskih japanskih snaga i za dobro koordiniranu i duboku akciju japanske flote u Indijskom oceanu. Sljepilo i nesposobnost najviših zapovjednika dovelo je do tragedije Singapura i nizozemskih i britanskih kolonija u današnjoj Indoneziji, Maleziji i Burmi. Da zaključim, Langley je bio u ovoj akciji samo transportni brod koji je prevozio ukrcane avione na palubi s koje tako prekrcane nisu mogli polijetati. Išao je bez pratnje (ili s neadekvatnom pratnjom) u susret japanskoj floti i bez zračne zaštite samo zbog političke podrške saveznicima. Trebalo se postaviti poput Engleza u vrijeme francuske katastrofe 1940. godine, prestrojiti se dublje i što hitnije evakuirati iz Indonezije kako bi se moglo nastaviti borbu u Australiji ili Indiji s znatno jačim snagama a ne prepustiti nekoliko stotina tisuća vojnika zarobljavanju u situaciji gdje ih se barem djelomično moglo evakuirati i kasnije ponovo koristiti u borbama. Nosači aviona djeluju s udaljenosti i nikada ne bi trebali biti na liniji doticaja s jakim neprijateljskim snagama bez adekvatne podrške drugih bodova i zrakoplovstva kao što je ovdje bio slučaj.