Dok rat u Ukrajini ulazi u petu godinu od početka ruske invazije punog opsega, pitanje privatnih vojnih tvrtki postaje sve važnije za državu koja nastoji uskladiti stvarnost na terenu s postojećim zakonodavstvom. Diljem zemlje djeluju deseci privatnih tvrtki koje obučavaju operatere dronova, provode razminiranje, održavaju vojnu opremu i pružaju obrambene konzultantske usluge. Neke se čak predstavljaju kao privatne vojne tvrtke, iako ih ukrajinski zakon formalno ne priznaje.
Predsjednik Volodimir Zelenski 6. svibnja izjavio je da je naredio izradu „najoptimalnijeg formata” za regulaciju privatnih vojnih tvrtki te najavio donošenje odgovarajućeg zakonodavstva do kraja godine. Rasprava se vodi u trenutku kada je obrambeni sektor jedna od najbrže rastućih grana ukrajinskog ratnog gospodarstva.
Prema Tetiani Kebkalo, zamjenici glavnog direktora Omega Consulting Groupa, ključna svrha budućeg zakona nije stvaranje potpuno novih aktivnosti, nego uspostava transparentnog sustava državne kontrole i pravne regulacije postojećih praksi. Ona ističe da velik dio djelatnosti koje se povezuju s privatnim vojnim tvrtkama već sada funkcionira kroz postojeće licence, dozvole i komercijalne ugovore, piše Kyiv Independent.
Privatne vojne tvrtke u svijetu pružaju širok raspon vojnih i sigurnosnih usluga, od obuke, logistike i održavanja opreme do kibernetičke sigurnosti, operacija dronovima i razminiranja. Iako ih se često povezuje s plaćenicima ili privatnim vojskama, njihova stvarna uloga znatno je šira i razlikuje se od zemlje do zemlje.
Istodobno, iskustva iz svijeta pokazuju da ni formalna regulacija ne uklanja sva pitanja odgovornosti. Kao primjer često se navodi američka tvrtka Blackwater, čiji su zaposlenici 2007. godine ubili 17 iračkih civila u Bagdadu. S druge strane, stručnjaci upozoravaju da rusku Wagner grupu ne treba promatrati kao klasičnu privatnu vojnu tvrtku jer nikada nije bila istinski privatna ni po financiranju ni po zapovjednoj strukturi te je djelovala kao produžena ruka ruske države.
Ukrajina već danas ima razvijenu mrežu privatnih aktera u područjima povezanim s obranom. Riječ je o vojnim instruktorima, logističkim i kibernetičkim tvrtkama, timovima za razminiranje, pružateljima usluga upravljanja rizicima i obrambenim konzultantima koji blisko surađuju s Oružanim snagama Ukrajine.
Fedir Serdiuk, osnivač tvrtke FAST i savjetnik ukrajinskog ministra financija, smatra da svaka privatna škola za dronove već predstavlja pružatelja obrambenih usluga. Prema njegovim riječima, svi koji popravljaju opremu, razvijaju softver, provode obuku ili održavaju sustave sudjeluju u obrambenom sektoru.
Unatoč rastu sektora, svi dosadašnji pokušaji donošenja posebnog zakona završili su bez uspjeha. Tijekom godina predstavljena su najmanje četiri prijedloga zakona, uključujući nacrt „O međunarodnim obrambenim tvrtkama” iz 2024. godine. Ministarstvo obrane podržalo ga je uz ozbiljne rezerve, navodeći da pojedine odredbe nisu usklađene s Ustavom i postojećim zakonima.
Serdiuk smatra da je jedan od razloga zastoja nedostatak iskustva u reguliranju međunarodnih obrambenih usluga nakon desetljeća sovjetskog sustava. Dodatni problem predstavlja negativna percepcija javnosti, koja privatne vojne tvrtke često povezuje s paravojnim skupinama ili Wagnerom.
Jedno od ključnih pitanja budućeg zakona bit će određivanje granice između pružanja obrambenih usluga i izravnog sudjelovanja u borbenim operacijama. Prema Serdiuku, postoji velika razlika između obuke, logistike i tehničke podrške te stvarnog sudjelovanja u borbi na stranom ratištu.
Raspravu dodatno potiče potreba za razvojem izvoza obrambenih usluga. Serdiuk smatra da bi upravo ukrajinsko ratno iskustvo moglo postati vrijedan izvozni proizvod. Uz prodaju vojne opreme, strane države trebale bi i stručnjake za instalaciju, održavanje, integraciju sustava i obuku operatera.
Ukrajina je već poduzela korake prema većem uključivanju privatnog sektora u obranu. Od studenoga 2025. privatnim je tvrtkama dopušteno formiranje vlastitih jedinica protuzračne obrane koje djeluju u koordinaciji sa Zrakoplovstvom. Prema riječima ministra obrane Mihaila Fedorova, do svibnja 2026. programu se pridružilo 27 tvrtki, a pojedine jedinice već sudjeluju u borbenim misijama u Harkovskoj i Odeskoj oblasti.
Zagovornici regulacije smatraju da bi razvoj privatnog obrambenog sektora mogao otvoriti nova radna mjesta za velik broj budućih veterana i stručnjaka s iskustvom stečenim tijekom rata. No, Kebkalo upozorava da bi neadekvatno postavljen sustav mogao stvoriti nelojalnu konkurenciju i povećati rizik od korupcije. Kako kaže Serdiuk, rasprava je još uvijek u fazi planiranja i procjena budućih koristi. „Još uvijek dijelimo kožu medvjeda koji još nije ubijen.“