Prostor kao temelj identiteta i uzrok ratova kroz povijest

Povijest nas uči i brojnim primjerima pokazuje i potvrđduje kako je geografski prostor (prostor na Zemljinoj površini) regionalno podijeljen prema različitim pa­rametrima (geografskim, povijesnim, gospodarskim, političkim, demografskim...) sa svim svojim vrijedno­stima (položajem, strateškim značenjem, sadržajima, kompleksom faktora, potencijalom, resursima...) bio, a i danas je, uvijek u pozadini svih ratnih sukoba, definiranja interesa i pretenzi­ja, strateških ciljeva i slično, iako su opravdanja potreba i želja kon­trole prostora vojnim, političkim, gospodarskim i inim načinima uvijek bila ili bolje reći u pravilu bila drugačija i primarno su veza­na za zaštitu stanovništva. Prostor, stanovništvo i granice osnova su geografske identifikacije uređenosti prostora, ključna pretpostavka brojnih identiteta u nadgradnji i strateška važnost svih prostornih (državnih) i regionalnih asocijacija. Osim ovladavanja prostorom agresijom, ratom, vojnim pohodima ili pak suptilnijim načinima kroz specijalno ratovanje, sekundarna kontrola prostora provodila se i zamjenama ili redistribucijama stanovništva. „Supstitucije sta­novništva kroz povijest zbivale su se u osnovi nasilno i prethodile su ili slijedile ratne pohode moćnih sila, vladara, vojski, imperija i slično s težnjom ovladavanja i kontroliranja prostora i njegovih bogatstava, pri čemu domicilno i u pravilu drugačije etničko i ple­mensko stanovništvo nije predstavljalo vrijednost, nego prijetnju ostvarivanja ciljeva. Prepuna je povijest takvih primjera i primarno su stradavale male ili manje populacije i one koje su egzistirale u prostoru s važnim prirodnim bogatstvima ili pak prostorima od strateškog značenja za kontrolu šireg prostora, njegovih koridora, ključnih točaka, povoljnih geografskih obilježja za razvoj civiliza­cija i slično.

Hrvatsku su povijest tako od dolaska Hrvata na Jadran usmjeravale i pratile stalne težnje izbijanja drugih naroda na to to­plo more i bogatu obalu i stalna borba Hrvata za očuvanje upravo jadranske fasade. Ne elaborirajući ovdje ranija i poodmakla vreme­na, razmotrimo samo u tom kontekstu posljednje razdoblje od hr­vatskog osamostaljenja, u kojem se u hrvatskom prostoru dogodila atipična supstitucija stanovništva s povećanjem apsolutnog broja napadnute populacije, a smanjenjem agresorske. Umjesto relativ­no malobrojne hrvatske populacije na strateški važnom i civiliza­cijski vrijednom prostoru, primarno mediteranskih obilježja, s vrlo dubokim izvandržavnim kontinentalnim zaledem nikad sređenih političkih prilika i odnosa supstitucijom pa ratom tim su prostorom željeli ovladati drugi". Hrvatska je to povijest borbe za očuvanje te­meljnih vrijednosti njezinog identiteta s konačnom potvrdom pra­va na svoj identitet i prostor posebnih strateških i mediteranskih vrijednosti (Mediteran u kršu i dolomitu iz čega derivira poseban način života itd.) oslobađanjem u Den Haagu. Oduvijek su kroz po­vijest hrvatske borbe za prostorni identitet bile teške, dugotrajne i s velikom plaćenom cijenom i uvijek s pozadinom pokušaja kontrole hrvatske jadranske fasade od strane drugih, u pravilu iz susjedstva. Potvrda je to vrijednosti prostora u kojem se nalazimo, ali i naše da ga zadržimo u ime prošlih i budućih generacija s hrvatskim identi­tetom kao vrijednošću prema sebi i drugima. Zato su te kategorije temelj domovinske sigurnosti (drugi to zovu nacionalnom sigurno­šću) i primarni cilj razvijanja i postupanja, ako se racionalno shvati, jer interes prema jadranskoj obali uvijek će postojati kao povijesna logična prostorna (historijsko-geografska) zakonitost. Sva su druga pojašnjavanja u interesu drugih, koji teško prihvaćaju da je takva vrijednost (opet: u kršu i dolomitu najrazvedenije obale) hrvatski identitet.