Protutenkovske puške Crvene armije

Povijest nastanka protutenkovskih pušaka seže u doba rovovskog tzv. „pozicijskog ratovanja“ Prvoga svjetskog rata i usko je povezana s pojavom prvih tenkova.
Naime, 1916. godine tijekom krvave bitke na rijeci Somi, Britanci su po prvi puta u povijesti ratovanja uporabili „kopneni brod“, borbene strojeve koji će ubrzo postati poznati kao tenkovi. Kako je osnovna namjena novog oružja na bojišnici bila prokrčiti put pješadiji napredovanjem preko otvorena područja „ničije zemlje“, isprepletenih kraterima topničkih projektila i probijanjem neprijateljskih linija sa sustavima široko i duboko prokopanih rovova uz to i zaštićenih bodljikavom žicom, njemačka se pješadija ubrzo našla u škripcu. Postalo je razvidno da vatra klasičnoga pješačkog oružja nije dostatna za zaustavljanje tako pokrenutih napada, dok drugo adekvatno pješadijsko oružje naprosto nije postojalo. Topništvo koje bi po svoj logici bilo najučinkovitije u borbi protiv tenkova u to je doba bilo suviše statično i udaljeno izvan prve linije bojišnice i nije ga se moglo postaviti u svaki rov na području napada tenkova.
Jednom riječju bilo je nepraktično za sučeljavanje s novom opasnosti!
Suočivši se s tenkovima i panikom koju su na bojištu izazivali, Nijemci su ubrzo shvatili da im je nužno potrebno oružje koje će njihovoj pješadiji u bliskoj borbi omogućiti onesposobljavanje, ako već ne i uništenje ovih metalnih čudovišta.
Promišljanja su krenula u nekoliko smjerova, no adekvatno najbrže i ekonomski najisplativije rješenje pronađeno je u formi velikokalibarske puške, po uzoru na povijesne tzv. „bedemske“ puške. T-Gewehr M.1918. kako je nazvana nova puška, slobodno se slikovito može opisati kao „nabildani“ Mauser M.1898, budući da je u stvari bila kombinacija klasičnog i provjerenog Mauserova M.1898 sistema zabravljivanja zatvarača sa snažnim metkom kalibra 13,2x92 TuF (Tank und Flieger), originalno namijenjenog njemačkoj teškoj strojnici M.18 koja nikad nije doživjela stvarnu operativnu uporabu.