Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije – šibenska bitka u rujnu 1991. godine

Danas u Hrvatskoj, kada se obilježavaju važnije obljetnice Domovinskoga rata (akcije, bitke, operacije, dan HV-a i policije...) na proslavama ili tribinama, vrlo često u nabrajanju važnijih vojnih događaja u razdoblju od 1991. – 1995. godine, rijetko se spominje prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije, šibenska bitka u rujnu 1991. godine. Iako su najčešći izlagatelji tih podataka visoki aktivni ili umirovljeni časnici Hrvatske vojske (HV) vrlo je često ne spominju jer o toj bitci znaju malo ili ništa. Jedan je od pravih primjera poznata je snimka obaranja dvaju neprijateljskih zrakoplova u toj bitci koju zna veći dio građana Republike Hrvatske gdje su glavni zapamćeni likovi snimatelj HRT-a Ivica Bilan i branitelj Filip Gačina koji viče „Obadva, obadva, oba su pala“, ali imena branitelja koji su srušili ta dva neprijateljska zrakoplova poznat je malom dijelu naše javnosti.

Još je gori primjer netočne tvrdnje generala HV-a, Rahima Ademija koji je tvrdio da obalni topovi s otoka Žirja svojom paljbom nisu uopće mogli dosegnuti motel i oklopna vozila na platou Šibenskoga mosta iako televizijske snimke, izjave branitelja oko mosta, materijalni dokazi nekoliko topovskih zrna nađenih na tom mjestu te dnevno izvješće 9. kninskoga korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) od 19. rujna 1991. godine vrlo jasno govore da ih gađa „obalna artiljerija s ostrva Žirja“. Da bi se ispravio taj loš i neodgovarajući odnos prema jednoj od najbolje izvedenih bitaka u Domovinskom ratu, na samom početku otvorene velikosrpske agresije na RH prikazat ćemo je iznošenjem važnijih osnovnih podataka o tijeku bitke po danima od 16. – 22. rujna 1991. godine. Ovim člankom čitateljima magazina „Vojna povijest“, kao i cijeloj hrvatskoj javnosti, želimo približiti i objasniti važnost ove bitke u Domovinskom ratu i omogućiti da zauzme u hrvatskoj vojnoj povijesti ono mjesto koje joj zasluženo pripada.

FOTO: Borbena karta OTB Žirje. Krugovi na karti označavaju domete topova sjeverne i južne bitnice na Žirju i bitnice na Zečevu. Zamijetite kako srednji krug južne žirjanske bitnice svojim krajnjim dometom ide preko Šibenskog mosta i sredinom šibenskog zaljeva (Cvitan-Kale)

Od početka velikosrpske pobune u RH u ljetu 1990. godine pa sve do pred kraj kolovoza 1991. godine JNA je glumila snage koje su neutralne i razdvajaju sukobljene strane, MUP RH i Zbor narodne garde (ZNG) od srpskih terorista. No istodobno su tajno naoružavali, zajedno sa Službom državne bezbednosti (SDB) Srbije pobunjene srpske teroriste lakim strjeljačkim naoružanjem. Pred kraj mjeseca kolovoza 1991. godine počinju otvoreno pokazivati na čijoj su strani i započinje otvorena velikosrpska agresija na RH. U sjevernoj i srednjoj Dalmaciji počinje početkom rujna djelovati 9. korpus JNA iz Knina zajedno sa srpskim teroristima u provođenju tih ciljeva, odnosno pokušaju okupacije cijele Dalmacije. Zamjenik zapovjednika 9. korpusa JNA, pukovnik Ratko Mladić, 16. rujna 1991. godine izdaje zapovijed za napad u trima pravcima prema gradovima Zadru, Šibeniku i Sinju, odnosno Splitu, s ciljem deblokade opkoljenih vojarni te razbijanja hrvatskih snaga MUP-a i ZNG-a na tomu prostoru. Težišni pravac napada bio je na šibenskom smjeru s pravcem Čista Mala – Gaćelezi – Zaton – Šibenik, a pomoćni Oklaj – Drniš – Pakovo Selo – Šibenik. Kao glavni nositelj napada bila je 221. mtbr s pridodanom oklopnom bojnom i TO „SAO Krajine“. Osim snaga za napad, u gradu i okolici nalazile su se u vojarnama, ratnoj luci, obalnim topničkim bitnicana na otocima Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici jake snage JNA. Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) uputit će skupinu ratnih brodova s otoka Visa u bitku radi prodora i deblokade svojih brodova u šibenskoj luci, a Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo (JRV) podupirat će kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara. U nekim hrvatskim medijima i internetskim stranicama koje govore o šibenskoj bitci često se ova operacija JNA pogrešno naziva „Obala 91“, što je zapravo plan ponovnoga napada na Šibenik u studenom 1991. godine koji nikada nije izveden jer JNA više nije imala snaga i sposobnosti da bi mogla pobijediti već dobro naoružane i iskusne branitelje šibenskoga kraja koji su joj tijekom mjeseca rujna u sedam dana borbi pokazali kako će proći.

Hrvatske snage obrane, MUP i ZNG, nekoliko se dana prije početka napada na Šibenik i okolicu nisu nalazile u dobroj situaciji u odnosu na protivnika koji će ih napasti. Teže naoružanje kojim su tada raspolagali sastojalo se od desetak minobacača kalibra 120, 82 i 60 mm, jednog pzo topa od 40 mm i tri 3/20 mm, šest 1/20 mm, dva policijska transportera te četrdesetak jednokratnih i višekratnih protuoklopnih bacača, tromblonske mine, a preostalo pješačko strjeljačko naoružanje bilo je dovoljno samo za postojeće ljudstvo koje je aktivno. Za buduće aktivirane pričuvne snage branitelja Šibenika uopće nije bilo takvoga naoružanja i nije bila moguća neku ozbiljniju obranu i zaustavljanje neprijatelja. Na početku napada JNA, hrvatske snage u ljudstvu brojale su 1380 pripadnika aktivnoga i pričuvnoga sastava MUP-a PU Šibenik, 1400 pripadnika 113. brigade ZNG-a i 500 pripadnika 4. bojne 4. br. ZNG-a baziranim na drniškom području. U tako teškoj prilici tražio se način da se domognu težega topničkoga naoružanja koje bi im pomoglo u zaustavljanju očekivanoga napada snaga JNA. Nakon sjednice Izvršnoga vijeća općine Šibenik, 14. rujna 1991. godine u 12 sati, odlučeno je da bivši ministar unutrašnjih poslova Onesin Cvitan, zajedno s načelnikom PU Šibenik Nikolom Vukošićem i ostalima iz policije tajno preuzme obalnu topničku bitnicu JNA na otoku Žirju u dogovoru s njezinim zapovjednikom, Željkom Baltićem, koji se priključio hrvatskoj strani. Samo preuzimanje počinje u večernjim satima istoga dana, kada dolaskom zapovjednika topničke bitnice s ročnim vojnicima u Tribunj započinje aktiviranje rezervnoga sastava obalnoga topništva pod zapovijedanjem Mire Alića i njegova zamjenika Željka Baltića.

Tribunjskim koćama prebacuje se nova posada na otok Žirje koja započinje dekonzervaciju 90 mm topova i pripreme za skora borbena djelovanja. Zanimljivo je da je obalnom topničkom bitnicom na otoku Žirju zapovijedala policija, što je sigurno jedinstven slučaj u svjetskoj vojnoj povijesti da policijske snage upotrebljavaju takvo naoružanje i opremu. U isto vrijeme dvije tribunjske i jedna skradinska koća mrežama i sajlama pod streljačkom vatrom JNA zaprječuju za plovidbu kanal Svetoga Ante, dok se u gradu zaprječuju pristupi vojarnama.