Pukovnija je pretrpjela najveće gubitke do sada

U drugoj polovici mjeseca ožujka smanjuje se intenzitet sovjetskih napada, a dolaskom proljeća i razdoblja „raspućice“ bojišnica se u potpunosti smiruje. Zatišje je potrajalo sve do mjeseca svibnja, a tijekom ovoga razdoblja obje su se strane pripremale za novu ofenzivu. Sovjeti su napali prvi, a cilj im je bio zauzimanje Harkova. Tijekom sovjetske navale odsjek bojišnice na kojemu se nalazila pukovnija nije bio izložen neposrednom sovjetskom udaru i do njemačke protuofenzive koja je počela 17. svibnja (operacija „Fridericus“) na ovim je položajima bilo prilično mirno. Početak navale bio je za pukovniju izuzetno uspješan i već prvoga dana napredovala je u neprijateljsku dubinu za 25 km.

Naslovna fotografija: Na jednom kolhozu topnici su pronašli dvogrbu devu koju su kasnije ponekad koristili za izviđanja. Kako je područje nizvodno niz Don bivalo sve više stepsko deva se pokazala izuzetno korisnom životinjom

Poručnik Ostojić snimio je ove fotografije za vrijeme borbi u velikom luku rijeke Don. Oklopna vozila najvjerojatnije pripadaju njemačkoj 16. oklopnoj diviziji

Žestina napredovanja pješaštva bila je tolika da ih topništvo nije bilo u stanju slijediti i sve do zatvaranja obruča oko sovjetskih snaga topnički odjel nije imao značajnijega djelovanja. Bez izgleda za proboj iz okruženja i nesmiljeno tučene iz zraka i sa zemlje, sovjetske snage nisu imale drugoga izbora doli da 28. svibnja položile oružje. Ovaj uspjeh bio je samo uvod u veliku njemačku ljetnu ofenzivu koja nije imala sretan početak za hrvatski topnički odjel. Prije nego je otpočela ofenziva, 22. lipnja na sovhozu KIM (Komunistička internacionalna mladež), na kojemu se nalazio razmješten povoz topničkoga odjela, zrakoplovnom je bombom pogođeno vozilo natovareno topničkim strjeljivom i zajedno s teretom odletjelo u zrak. Kako su se u blizini nalazile i konjske zaprege na mjestu eksplozije pružao se stravičan prizor, na sve strane ležali su dijelovi ljudskih tijela ispremiješani s dijelovima konjskih lešina. Poginula su tri domobrana i jedan zarobljenik Rus koji je kao pomoćna radna snaga radio u pukovniji, te 12 konja i dva vola (volove, kojima su topnici dali nadimak Zugmachin, koristila je 3. bitnica za slučajeve kada konjska zaprega ne bi bila dovoljno jaka za izvlačenje topova iz blata). Ranjeno je sedam domobrana među kojima i poručnik Aleksandar Filatijev iz 1. bitnice, a zapovjednik 1. bitnice, satnik Marijan Prišlin, doživio je šok i živčani slom, ali je nakon dvodnevnoga boravka u pozadini vraćen u postrojbu.

Poručnik Ostojić snimio je ove fotografije za vrijeme borbi u velikom luku rijeke Don. Oklopna vozila najvjerojatnije pripadaju njemačkoj 16. oklopnoj diviziji

Novi gubitci uslijedili su u jednomu od manjih poduhvata koje su Nijemci poduzeli prije početka same ofenzive sa svrhom poboljšanja napadnih položaja. Poduhvat je izvodila njemačka 376. pješačka divizija koja je u tu svrhu ojačana hrvatskim topničkim odjelom i IV. topničkim odjelom iz sastava 83. topničke pukovnije. I dok su se hrvatski topnici premještali na nove položaje u blizini sela Ruskaja iznenada je na njih otvorena jaka topnička vatra, uslijed koje je odjel imao pet mrtvih i više ranjenih, a izgubio je i 15 konja. Nakon zauzimanja Ruskaje odjel je stavljen pod zapovjedništvo 336. pješačke divizije, a u sastav 100. lake pješačke divizije vratio se neposredno prije početka operacije „Blau“.

>>50.000 eura za sjekiricu Slavka Kvaternika

Poručnik Ostojić snimio je ove fotografije za vrijeme borbi u velikom luku rijeke Don. Oklopna vozila najvjerojatnije pripadaju njemačkoj 16. oklopnoj diviziji

Ogromni ljudski i materijalni gubitci koje su Sovjeti pretrpjeli kod Harkova tijekom mjeseca svibnja bili su teško nenadoknadivi čak i za njihov ogroman ljudski potencijal. Sovjetska obrana na južnom dijelu Istočnoga bojišta vrlo je brzo probijena nakon čega se ovaj dio bojišnice potpuno urušio. Crvena armija nije više bila u stanju uspostaviti čvrstu i koherentnu obranu i sovjetske snage povlačile su se u neredu duž rijeke Don. Za pješaštvo i prateće topništvo osovinskih snaga to je značilo duge hodnje po nesnosnoj žezi koje su dodatno otežavali ogromni oblaci prašine. Sovjetske snage u povlačenju tek bi povremeno pružale slabiji otpor. Progon je trajao sve do potkraj srpnja kada su sovjetske snage pokušale uspostaviti novu crtu obrane duboko unutar velikoga Donskog luka. Međutim, novi obrambeni položaj bio je vrlo loše odabran, pružao se duž stepskoga područja i nije pružao gotovo nikakav prirodni zaklon. Njemačke snage probile su ove postave iz pokreta, ali kako je Staljin izričito zabranio bilo kakvo povlačenje, razvile su se vrlo kaotične borbe nalik onima iz prethodne zime kraj Izjuma samo što su se odvijale na puno većem prostoru. Njemačke oklopnomehanizirane divizije probile su se duboko u neprijateljsku pozadinu, ali su iza njih ostale znatne sovjetske snage, koje su i nadalje nastavljale s borbom i pružanjem uporne obrane. Njemačke pozadinske postrojbe i pješačke divizije koje nisu mogle pratiti žestinu napredovanja mehaniziranih postrojbi uvijek bi se iznova sukobljavali sa sovjetskim postrojbama na područjima za koje se mislilo da su već očišćene od snaga Crvene armije.

FOTO: Protuzrakoplovna zaštita 1. bitnice, Nova Perekopka

Osim toga, „Stavka“ je na ovo područje slala znatna pojačanja koja su ulazila u borbu kako bi pristizala na bojišnicu, dodatno pridonoseći već ionako kaotičnom stanju na bojištu. Čitavi Donski luk nalazio se u plamenu, a pukovnija je sudjelovala u borbama sa sovjetskim snagama koje su se našle u skoro potpunom okruženju na području između Selivanova i Verhne Buzinovke. Svojom su žestinom ove borbe nadilazile sve prethodne koje je pukovnija vodila i na ovomu području pretrpjela je svoje najveće gubitke do sada. Kako je od mjeseca svibnjapukovnija bila gotovo neprestano ili u borbi ili u pokretu, brojno stanje borbeno sposobnoga ljudstva njezine pješačke sastavnice spalo je na razinu slabe bojne. U topničkom odjelu stanje je bilo znatno bolje, ali je i topnicima neophodno bila potrebna popuna.