Zadnjega dana mjeseca kolovoza 2014. godine hrvatska je javnost dobila na uvid prvi javni dokument Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Za razliku od ranijeg razdoblja, ovo je bila dramatična promjena. Nije stoga ni čudo što je objava dokumenta zaokupljala pažnju medija u kojima je to redom bila udarna vijest, kao i pažnju šire javnosti, kako opće tako i stručne. Ranijih godina hrvatska je javnost ponajprije mogla svjedočiti uglavnom namjeravanom »curenju podataka« te, slijedom toga, medijskim izvješćima i (kvazi)znanstveno- stručnim analizama zlouporaba obavještajnog sustava u unutarnjim političkim procesima. U eri politizacije veliki profesionalni obavještajni uspjesi hrvatskog sustava nisu nalazili put do javnosti. Takvih je uspjeha nepobitno bilo. Primjerice u pobjedničkom Domovinskom ratu obavještajni je sustav odigrao bitnu ulogu i, promatrano kroz prizmu oslobađanja države i ostvarenja državne neovisnosti, odnio pobjedu nad moćnim jugoslavenskim obavještajnim strukturama. No ta časna pobjeda zasjenjena je nizom kasnijih uloga obavještajnog sustava u procesu izgradnje demokratske Hrvatske.
Politizacija obavještajnog sustava i zlouporaba obavještajnih agencija u održavanju i osvajanju političke vlasti dostatno je uvjerljivo dokumentirana u relevantnoj znanstvenoj literaturi i desetinama medijskih napisa i izvješća u drugoj polovini 1990- ih. Godinama su tajni dokumenti obavještajnog sustava završavali u (odabranim) medijima. O uzrocima, razlozima i akterima takva ponašanja hrvatska javnost nikada nije informirana, kao što nisu poznati ni rezultati možebitnih ekspertiza takvih djelovanja koji bi ukazivali na posljedice za nacionalnu sigurnost ili pak demokratske tijekove. Stoga je objavljivanje javnog dokumenta 2014. doveli do bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta, uključivo i institucija nacionalne sigurnosti. Posljedična rezultanta jest da je politička, socijalna, gospodarska, upravljačka, moralna i duhovna kriza postala hrvatska svakodnevnica. Ukupno, sustavna politička korupcija ugrozila je nacionalnu sigurnost Hrvatske, i riječ je o ugrožavanju iz unutarnje okoline. Nevidljive dimenzije političke korupcije mnogo su opasnije od onih krajnje vidljivih. Državnocentrični pristup dokazuje i činjenica da izvješće SOA-e nikakvu pozornost ne pridaje gospodarskoj sigurnosti kao zasebnom entitetu. Sigurnosne studije i empirijski procesi poodavno su dokazali da je ekonomija važno, danas možda i presudno, područje nacionalne sigurnosti. Uspješnost rada SOA-e dokazuje, kako se tvrdi u izvješću, činjenica da je tijekom 2014. Hrvatska »(...) bila sigurna i stabilna država, što je preduvjet gospodarskog i općeg društvenog napretka«. Očigledno je da u takvom shvaćanju gospodarska sigurnost treba zauzeti zasebno mjesto.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od utorka, 4. kolovoza na svim kioscima!