Ratna priča Irca Ivana Farine

Istražujući fenomen stranih dragovoljaca pristiglih za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, širio sam krug onih koje sam (makar virtualno) upoznao, odnosno još uvijek ih upoznajem. Većinom je to bilo preko osobnih kontakata, no neke sam isprva „upoznao“ na neobičan način, preko dokumenata Hrvatske vojske ili Hrvatskog vijeća obrane. Uglavnom su to izvješća koja ne otkrivaju previše, primjerice, popisi pripadnika ili zaduženja oružja postrojbe. No ponekad jedan ili dva dokumenta, pa čak samo rečenica ili dvije, otkrivaju dramatične sudbine ratnika o kojima kazuju. Jedan od onih koje sam na taj način „upoznao“, pristupio je u redove HVO-a napustivši rodnu Irsku zbog idealizma što (osim kao pojam) ne susrećemo u svakodnevnom životu, već eventualno u knjigama ili arhaičnim filmovima. Ivan Farina rođen je 9. rujna 1970. u Dublinu. Farine su porijeklom sa Sicilije, otkuda se, iz Napulja, Ivanov djed preselio u Škotsku. Tamo je upoznao Irkinju, s kojom je zasnovao obitelj, te se preselio u Dublin. S majčine strane, muški su preci, silom prilika, gotovo svi sudjelovali u ratovima; pradjed se borio u Irskom ratu za neovisnost, a djed je bio časnik u redovima irske vojske i sudjelovao je u brojnim operacijama UN-a: na Cipru, u Libanonu i u ratu u Kongu. Ivan nije imao nikakva vojnog iskustva, štoviše, nije namjeravao ni služiti vojsku. Nakon djetinjstva i zanimljivog razdoblja rane mladosti, spremao se upisati tehnološki fakultet. Zbog rijetkog hendikepa, neurološkog poremećaja disleksije (očituje se u problemu učenja i čitanja), Ivan je od djetinjstva osjetljiv na nepravdu. Naučio je boriti se za svoja uvjerenja te drukčije poimati ljude koji imaju hendikep, one prema kojima se odnosimo kao „slabima“, koje društvo uglavnom odbacuje, umjesto da ih štiti. Ta su ga iskustva od mladosti formirala kao individualca, idealista.