Tijekom raspada Sovjetskog Saveza u drugoj polovici 1991. u sovjetskoj republici Čečeno-Ingušetiji na vlast je došao bivši sovjetski zrakoplovni general Džohar Dudajev. Svrgnuvši lokalne komuniste Dudajev je u listopadu izabran za predsjednika, a odmah sljedećega mjeseca proglasio je nezavisnost te bivše sovjetske republike. Sljedeće se godine Čečeno- Ingušetija podijelila na dvije zasebne države Čečeniju i Ingušetiju. Uskoro su Dudajevljev nacionalizam i antiruska politika potkopali čečensku ekonomiju i doveli do unutrašnjih trzavica. Stoga je Dudajev 1993. raspustio parlament i organe vlasti, a opozicija je uz rusku financijsku i oružanu pomoć u nekoliko navrata bezuspješno pokušala srušiti Dudajeva.
Zbog bogatih nalazišta nafte i plina u Čečeniji te njezinog važnog strateškog položaja kojim prolazi naftovod koji povezuje Kaspijsko jezero i Crno more Rusi su željeli zadržati kontrolu nad ovim prostorom. Napokon se Rusija otvoreno uključila u sukob i 11. prosinca 1994. ruske oružane snage ušle su u zemlju. Ipak, napad na glavni čečenski grad Grozni bio je odbijen. U borbama koje su slijedile grad je razoren, a ruske snage uspjele su ga zauzeti tek u ožujku 1995. uz velike vlastite gubitke. Također je stradao i vrlo veliki broj civila, ali čečenski otpor na kraju nije slomljen. Čečeni su ipak zadržali neke planinske teško pristupačne krajeve, a prešavši na gerilski način ratovanja ugrožavali su Ruse i u samome Groznom. S druge strane u svojoj bori za neovisnost počeli su pribjegavati i terorizmu. Događaji su kulminirali upadom čečenskih terorista u moskovsko kazalište te školu u Beslanu.
Ovaj clanak me podsetio na seriju Brigada.