Od svojeg nastanka, a pogotovo u suvremenoj fazi od kraja 1960-ih, terorizam nije samo kontroverzan fenomen, već je gotovo sve oko terorizma kako u sociopolitičkim procesima, tako i društvenim (i inim) znanostima prepuno prijepora i dvojbi. U početnoj fazi suvremene ere terorizma, tada dominantni, psihologijski i psihijatrijski pristupi proučavanju terorizma nastojali su dokazati psihopatološke osobine terorista i terorizam prikazati kao psihopatološku pojavu. Činilo se logičnim u nekom „ekstremnom“ i šokantnom djelovanju koje udara na mainstream tražiti iracionalnost. Ipak, kasnija istraživanja dokazala su jedno: teroristi su mentalno potpuno normalni ljudi. Štoviše, interdisciplinarna i multidisciplinarna izučavanja terorizma gotovo su potpuno eliminirala psihopatološke dimenzije. Uvjerljivo je dokazana društvena i politička uvjetovanost terorizma.
Aktualno
Samoubilački terorizam
Teroristi samoubojice ubijaju druge istodobno umirući, odnosno umiru ubijajući druge.