Porijeklo i prva upotreba bacačke artiljerije ostat će, nažalost, zauvijek sakriveni velom prošlosti. Vjerojatno su se neke vrste ovakvih sprava javljale sporadično u različitim krajevima svijeta: pronađeni ostaci daju za naslutiti da su bile razvijane još u ranoj Mezopotamiji, ali najraniji i najpotpuniji ipak ostaju tekstovi koji govore o korištenju bacačkih sprava na području Sredozemlja.
Ti rani tekstovi govore kako su ova oružja usavršavana, i zapravo dosegla visoku razinu sofisticiranosti, još u helenističkom razdoblju. Nakon toga dodatno su razvijana u doba starog Rima, a onda su se zadržala još duboko u 15. stoljeću, čak i stoljećima nakon što se barut pojavio na srednjovjekovnim ratištima. Snažni katapulti odigrali su osobito važnu ulogu kod opsada utvrda i gradova, a nešto manju (prvenstveno zbog svoje glomaznosti) u ratovanju na otvorenome.
Zbog nepostojanosti drvene građe od koje su napravljeni, nijedan primjerak tih starih oružja nije u potpunosti sačuvan do današnjih dana. Tu i tamo, kao rezultat arheoloških iskapanja, izroni na svjetlo dana tek kakav zahrđali metalni dio. Mnogo su, stoga, vrjedniji pisani izvori i slike na kojima su detaljno opisane baliste, katapulti ili trebucheti; pa iako ti stari tekstovi ponekad unose i pomutnju netočnim opisima ili zabludama pisaca ili nekonzistentnim navođenjem naziva, svejedno nude barem minimum informacija da rasvijetle zaboravljenu prošlost prve artiljerije.
Povijest svijeta
Što je bila artiljerija u antičko vrijeme
Antički su izumitelji vrlo brzo shvatili da se povećanjem raspona luka povećava i raspoloživa snaga. Jednostavan princip - veći luk, veća ubojitost