Nakon što je uhvaćen izdajom u Mantovi 20. veljače 1810. po osobnoj Napoleonovoj zapovijedi strijeljan je tirolski domoljub i narodni junak Andreas Hofer. I Pariz i Beč bili su zaprepašteni kada su se u travnju 1809. gotovo goloruki Tirolci okomili na francuske i bavarske okupatore i porazili ih u dvjema velikim bitkama. Gostioničar Andreas Hofer sa svojim je ustanicima razbio kolonu Napoleonovih gardista, a drugi ustanički vođa Teimer zarobio je bavarsku posadu u Innsbrucku. Ustanici su zatim opkolili Kufstein, natjerali Francuze na opće povlačenje i za samo nekoliko dana oslobodili čitav Tirol. Naime, tu je pokrajinu nakon poraza u ratu 1805. Austrija predala Napoleonu, koji ju je stavio pod vlast savezničke Bavarske.
Kada je Austrija 1809. ušla u novi rat protiv Napoleona, potaknuti od austrijskog cara Franje I., Tirolci su podigli ustanak. Nakon prvobitnog iznenađenja i nekoliko poraza, Francuzi su dva puta bezuspješno pokušavali vratiti Tirol pod svoju vlast. No ustanici su uspjeli zadržati oslobođena područja, pa čak i prenijeti borbu u susjedne Bavarsku i Korušku. Ipak, unatoč uspjehu tirolskog ustanka Austrija je na drugim bojištima trpjela poraze pa je uskoro Napoleonova Velika armija ušla u Beč. Unatoč pobjedi nadvojvode Karla kod Aspern-Esslinga, Austrijanci su konačno poraženi kod Wagrama. Mirom u Schönbrunnu austrijski je car ponovno prepustio Tirol Napoleonu, a ustanike njihovoj sudbini. U ogorčenim borbama premoćne francuske, bavarske i talijanske divizije uskoro su razbile ustaničke odrede i ponovno okupirale Tirol. Vođa ustanika Andreas Hofer povukao se s ostatkom svojih četa u planine, a njegova je glava ucijenjena.
Uz borbu španjolskoga, a poslije i ruskoga naroda protiv francuskih zavojevača, tirolski je ustanak bio jedna od najsjajnijih epizoda oslobodilačkih ratova protiv Napoleona.