Završio Prvi balkanski rat

Na današnji dan 1913. godine, potpisan je mirovni sporazum kojim je završen Prvi balkanski rat u kojem su Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grčka porazile turske snage te ih natjerale na povlačenje iz Makedonije, piše History.

Nakon ustanka u Makedoniji koji je započelo tajno društvo nacionalista pod imenom Mladi Turci, uzurpiralo je stabilnost sultanove vladavine u Europi, a 1908. godine Austro-Ugarsko carstvo iskoristilo je novonastalu situaciju te pripojilo Bosnu i Hercegovinu te tako ohrabrilo Bugare (koji su tada bili pod Turcima) da proglase svoju neovisnost. Potezi Austro-Ugarskog carstva itekako su okrenuli stratešku ravnotežu na Balkanu. Mala i žestoka monarhija Srbija nije mogla vjerovati što je učinila Austro-Ugarska jer je smatrala da područje Bosne i Hercegovine pripada njima, zbog sličnog slavenskog naslijeđa. U međuvremenu je carska Rusija, važan oslonac Srbije, smatrala da su njezini interesi na Balkanu veoma ugroženi od strane njezinog suparnika - Austro-Ugarskog carstva.

U proljeće 1912. godine, Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka, uz podršku Rusije, imale su zajednički cilj - dovesti pod svoju kontrolu područja koja su i dalje kontrolirale snage Osmanskog carstva u Europi. Iako su narodi Balkana pokazivali netrpeljivost jedni prema drugima, ipak su pronašli zajednički cilj te napali Tursku koja je tada bila u ratu s Italijom oko libijskih prostranstava. Dana 8. listopada 1912. godine, Crna Gora je objavila rat Turskoj; uskoro su joj se pridružile Srbija, Bugarska i Grčka devet dana kasnije.

Na opće iznenađenje, osmanska je vojska brzo i odlučno poražena, postrojbe su natjerale Turke na povlačenje iz svih okupiranih područja jugoistočne Europe u samo mjesec dana. Supersile kao što su Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Austro-Ugarska i Rusija ubrzo su krenule kontrolirati područja koja su oslobođena. U prosincu 1912. godine održao se kongres u Londonu na kojem su se trebale postaviti nove granice na Balkanu. Nakon nekoliko mjeseci i 63 sastanka, došlo je do dogovora te je Makedonija podijeljena između pobjednika Prvoga balkanskog rata. Bugarska se osjećala prevarenom jer su joj oduzeti (zarađeni) dijelovi Srbije i Grčke. Dana 29. lipnja, Bugarska se okrenula protiv svojih saveznika Srbije i Grčke; iznenadno je napala pod vodstvom kralja Ferdinanda I. Ovaj je napad doveo do tzv. Drugog balkanskog rata u kojem je Bugarska ubrzo poražena od strane srpskih, grčkih, turskih i rumunjskih snaga. U ugovoru potpisanom u Bukureštu, potpisanom 10. kolovoza, Bugarska je izgubila velik dio svog teritorija, a Srbija i Grčka dobili su kontrolu nad većim dijelom Makedonije.

Austro-Ugarska, koja je htjela vidjeti poraz Srbije, bila je razočarana rezultatom Balkanskih ratova. Uvjerena da će Turska i Bugarska pobijediti, Austro-Ugarska se nije htjela miješati u sukobima. Uskoro je dvojna monarhija postala vrlo zabrinuta rastućim slavenskim utjecajem na Balkanu te snažnom i ambicioznom Srbijom. Do 1913. godine, velik dio ljudi na čelu Austro-Ugarske i Njemačke, (pogotovo iz vojnog krila), odlučio je da se treba voditi preventivni rat protiv Srbije kako bi se vratio prestiž carstvu. Rusija je zasigurno podržavala Srbiju u tom sukobu. Ako bi tada došlo do trećeg rata na Balkanu, rat bi eskalirao u veći europski rat između Njemačke i Austro-Ugarske na jednoj i Srbije, Rusije i Francuske (ruskog saveznika) i moguće - Velike Britanije.

U to su vrijeme njemački car Wilhelm i Franz Ferdinand, austrijski prijestolonasljednik, tražili mirno rješenje balkanskog pitanja. Ubojstvo prijestolonasljednika Franza Ferdinanda završilo je sve razgovore o mirnom rješavanju balkanskog pitanja.