Sve o artiljeriji 17. i 18. stoljeća

S današnje točke gledišta povijest topništva doima se kao kontinuirani polagani razvoj, od prvih bacačkih sprava (odnosno od mehaničkog topništva) pa sve do današnjih tehnoloških čuda. No taj je dugi put bio sve samo ne pravocrtan: prije se može reći kako je bio karakteriziran povremenim usponima i padovima - kao što je naprimjer pad iz doba civilizirane antike u mrak ranoga srednjeg vijeka. Pa ipak, čovječanstvo bi na kraju ipak pronašlo način da povrati izgubljeno znanje i da prije ili kasnije nastavi tamo gdje su ranije generacije stale.
Ono što svakako spada u prijelomne trenutke su one spektakularne točke preokreta, svi oni značajni trenuci u kojima bi polagani povijesni razvoj iznenada krenuo brže ili zauzeo neki sasvim drukčiji smjer. Jedan takav trenutak svakako je izum baruta, te moćne kemijske smjese sumpora, ugljena i salitre koja je u zaborav poslala stare baliste katapulte; drugi preokret je renesansa koja je omogućila širenje pismenosti i pisanih zapisa o svim sferama ljudske djelatnosti, uključujući i vojnu vještinu, a tu je još i otkriće procesa uzrnjavanja baruta koji će topove učiniti pouzdanijima i točnijima, ili prijelaz s brončanih na željezne topove i tako dalje i dalje… Kroz svaki se od tih trenutaka neprekidno povećavala snaga topništva, a time je onda rasla i motivacija vojskovođe i vlastodržaca da ovaj mladi rod što čvršće integriraju u vojske kojima su bili na čelu.