Sve o vojnoj povijesti sporta

Prapovijesni crteži iz spilja te brojni arheološki nalazi dokazuju da su trčanje, bacanje kamenja, bacanje koplja i ples predstavljali prve tjelovježbene aktivnosti razvijane u uvjetima borbe za svakodnevno preživljavanje. Osim tjelesne spremnosti, bilo je bitno i ovladati svim sredstvima koja su je mogla nadopuniti (oružja, oruđa, životinje…). Cilj je bio vrlo jasan: borba ljudi međusobno (rat) i borba čovjeka s prirodom (lov). Najčvršća poveznica između vojske i sporta je organizirano tjelesno vježbanje – trening, odnosno kondicijska priprema. Može se reći da je svaki školovani vojnik kroz povijest ujedno bio i sportaš. Trening vojnika važan je kao i trening sportaša, jer služi za podizanje, ali i zadržavanje već dosegnute spremnosti za borbene akcije kod vojnika ili za natjecanja kod sportaša. Vojnik je ključni dio svakoga oružanog sastava i u tom je kontekstu dobra kondicijska priprema osnova na koju se nadograđuju temeljne i specifične vještine i znanja. Tjelesno vježbanje u vojsci bitan je element pripreme za rat i borbena djelovanja te čini osnovu organizacije obuke.