Svatko tko je makar i površno proučavao vojnu povijest zasigurno je uvidio važnost logistike u izvođenju ratnih operacija i zacijelo mu je jasno da od tenka bez goriva nema puno koristi ili da ako vojnik ne primi potrebnih 3000 kalorija dnevno on to prestaje biti. Stoga prije nego što počne s bilo kakvim operativnim ili taktičkim pokretima, zapovjednik i njegov stožer trebaju (tj. morali bi) najprije osigurati svojim vojnicima potrebnu hranu i strjeljivo, a zatim razmotriti opskrbne putove i mogućnosti prijevoza kako bi postrojbama osigurali nesmetan i pravodoban dotur tvoriva.
Ipak, razmjerno je malo djela, a pogotovu na hrvatskom jeziku, koji bi se bavili ovom problematikom i kada u vojnopovijesnim radovima čitamo o bitkama, operacijama i ratovima, čini se da se vojske mogu kretati u bilo kojem pravcu, bilo kojom brzinom i na bilo koju udaljenost jednom kad je njihov zapovjednik donio odluku da to tako i učine. Možda je tomu tako što vođenje logistike ne zahtijeva genijalnost, već samo proračunati um i puno teškog rada te ne privlači pažnju poput operacija prepunih smjelih pokreta i prodora ili silovitih sučeljavanja prepunih krvi, odvažnosti i slave. Pa ipak i najsmioniji prodor, bez obzira na to kako vješto izveden, bit će osuđen na propast ako nedostaje sredstava da ga iskoristite ili ako ih niste u stanju dostaviti na potrebno mjesto.