Tragedija u Krfskom kanalu

Mine su jedno od najučinkovitijih i najpodmuklijih bojevnih sredstava jer djeluju dugo i poslije završetka ratnih operacija, što je nažalost poznato i hrvatskom pučanstvu. Na Jadranu su položene brojne morske mine, u Drugome svjetskom ratu čak 3.000, a podjednako su uništavale brodove svih zaraćenih strana. Čišćenje mina trajalo je od 1945. do 1953., ali su neke odnosile žrtve i na već navodno sigurnim mjestima. Tako je u svibnju 1945. u Bakarskom zaljevu od mine stradao putnički parobrod „Ljubljana“, a 1947. kod Glavotoka na Krku i parobrod „Srbin“.
Još je podmuklije polagati mine u tek očišćenim područjima, što je dopušteno u ratu, ali u najmanju ruku neodgovorno u mirnodopskom razdoblju. Tipičan su primjer zbivanja između Krfa i albanske obale čak 17 mjeseci poslije završetka rata u Europi. Glavni sudionici bili su Velika Britanija, koja je podržavala načelo slobodnog mora i otvorenih plovnih putova, i komunistička Albanija (Shqiperia), koja se načelno protivila svim zapadnim „izumima“ i idejama. Tek se poslije otkrilo kako je u „Krfski incident“ bila umiješana i „nova Jugoslavija“, odnosno brodovi Jugoslavenske ratne mornarice (JRM).