Trst su u posljednjim danima branili i hrvatski mornari

Manje je poznato kako su Trst u posljednjim danima njemačke okupacije branili i hrvat­ski mornari, pripadnici bivšeg Hrvatskog po­morskog sklopa (legije) na Crnom moru, koji su poslije povratka u domovinu (u svibnju 1944. godine) preuzeli brodove novoosno­vane Mornarice NDH. Mornarica je ukinu­ta potkraj 1944. godine, nakon što je nekoli­ko motornih torpiljarki iz Rijeke 14. prosinca pokušalo prebjeći partizanima na Ist.

Preko lučke barikade uspjela je preskočiti samo tor­piljarka br. „5" pod zapovjedništvom poruč­nika fregate Antuna Marege, na kojoj je bio i zapovjednik flotile, poručnik bojnog broda Borivoj Šrajer. Druge su Nijemci zaustavili to­povskom paljbom, uhitili hrvatske pomorce i poslali ih pred ratni sud. Svi su oslobodeni optužbe jer se nije moglo dokazati da su zna­li za planove bijega, ali su Nijemci ipak ras­forrniraIi mornaricu, uzeli sve brodove natrag i poslali posade u logor San Bartolomeo kod Trsta, kako bi služile u kopnenim postrojba­ma. Na zahtjev kapetana bojnog broda Jer­ka Kačića, zapovjednika stožera mornarice NDH, hrvatski su mornari 30. travnja 1945. godine prebačeni iz previše izloženog San Bartolomea u Trst, što je spasilo barem dio ljudstva. Jedna satnija mornara bila je u vo­jarni „Duchessa d'Aosta" istočno od Trsta, a druga u Staroj luci, gdje se nalazilo 6000 voj­nika svih rodova njemačke vojske, uključuju­či posade potopljenih i oštećenih brodova. Njemačko povlačenje počelo je 28. travnja, a zapovjednik obrane luke, kapetan bojnog broda Friedrich-Karl Birnbaum, odlučio je 1. svibnja povući i svoje ljude iz partizanskog okruženja, ali su Hrvati pri tom „zaboravlje­ni".

Nijemci ujedno tvrde kako su njihove posade potopile torpiljarke TA 40 i TA 43. ali je posljednja još bila u plovnom stanju s upo­rabivim topovima. Hrvatska satnija iz vojarne „Duchessa d'Aosta", pod zapovjedništvom poručnika fregate Ante Karkovića i Zvonimi­ra Bućana, ostala je odsječena u gradu i uni­štena je do posljednjeg čovjeka. Druga satnija pod zapovjedništvom poručnika fregate Stje­pana Oršanića i Jana Zorattija zaposjela je na­puštene njemačke položaje u luci i torpiljar­ku TA 43 (bivši talijanski razarač „Sebenico", odnosno jugoslavenski „Beograd") te vodila topničke dvoboje s partizanskim snagama. Hrvatski su se branitelji 2. svibnja zbog velike premoći protivnika morali povkići, potopivši i razarač kad su potrošili strjeljivo. Poručnik Oršanić i jedan dočasnik digli su u zrak pro­vizornu lučku barikadu na sjevernom izlazu iz luke te su zadnja uporabiva plovila mogla napustiti Trst i otploviti do Grada i Ancone, gdje su se izbjeglice (uključujući i nekoliko Nijemaca, Slovenaca i dva četnika!) predale Britancima, izbjegavši nesretnu kob ostatka hrvatskih oružanih snaga kod Bleiburga i na "marševima smrti".