Templari, poznati u Hrvatskoj kao „hramovnici“, osnovani su u Jeruzalemu kao samostanski vojnički red potkraj Prvoga križarskog rata sa zadatkom da štite hodočasnike na putu u Svetu zemlju. Red se dijelio na vitezove, klerike, perjanike i služeću braću, a na čelu reda bio je veliki meštar i Veliko vijeće. Veliki meštar stolovao je u Jeruzalemu u Vrhovnoj kući Reda ili Salomonovu hramu, a pomagalo mu je vijeće starijih i iskusnijih vitezova. Zamjenik velikog meštra bio je „senešal“ koji je mogao sudjelovati čak i na najtajnijim sjednicama Velikog vijeća.
Treći po redu u templarskoj hijerarhiji bio je „maršal“, nositelj najviše vojne vlasti. Oblasni maršali bili su vojni zapovjednici u svojim regijama, ali pokoravali su se maršalu Reda. Vitezovi Hrama bili su vrlo dobro organizirani i vrlo brzo postali su značajan čimbenik političke scene svog vremena. Dobili su neke povlastice od pape, između ostaloga pravo na ubiranje poreza na područjima pod svojom kontrolom. Rezultat takva položaja bio je njihov brzi uspon. Vojni dio reda dijelio se na vitezove opremljene kao oklopno konjaništvo i drugi dio koji su činili pripadnici iz nižih društvenih slojeva i sačinjavali su laku konjicu. Prva oružana akcija templarskih vitezova u Palestini odigrala se 1138., nakon što su muslimanski odredi osvojili grad Tecou.
Prethodno su svoje vojničke sposobnosti iskazali u borbama protiv Maura u Španjolskoj i Portugalu. Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, templari su krajem 12. stoljeća svoje sjedište premjestili prvo na Cipar, a zatim u Francusku i počeli su osnivati svoje podružnice – kuće po cijeloj Europi. Tijekom dva stoljeća, od isposničkog reda, zahvaljujući mnogobrojnim darovima i privilegijima, postali su jedna od najmoćnijih i najutjecajnijih organizacija u Europi. Svoje su bogatstvo povećali pozajmljujući novac, osmislivši bankarski sustav kakav danas poznajemo. No golemo bogatstvo i gotovo neograničena moć postali su uzrok njihove propasti.
Naime, nakon što je protjerao Židove i lombardijske bankare i dočepao se njihova bogatstva, pohlepni francuski kralj Filip IV. Lijepi okomio se i na najmoćniji srednjovjekovni viteški red – templare. U petak 13. listopada 1307. uhićeni su svi templari u Francuskoj. Optuženi su za herezu, a proces protiv njih imao je i potporu pape Klementa V. koji je u francuskom gradu Avignonu bio pod nadzorom francuskoga kralja. Filip je pozvao i ostale europske kraljeve da mu se pridruže u pogromu templara. Oni su to vrlo rado prihvatili kako bi se dočepali njihova golemog bogatstva pa je sudbina templarskoga reda zapečaćena.