Engleskinja Flora Sandes umrla je s 80 godina u rodnoj zemlji 24. studenoga 1956. godine. Povijest je pamti kao prvu britanku časnicu u Prvome svjetskom ratu, doduše u srpskoj vojsci. Flora je odmalena žalila što nije dječak. Omiljena igra bilo joj je jahanje šumom i pucanje po zečevima, a maštala je da je vitez. Izučila je za tajnicu, a zahvaljujući nasljedstvu, taj je zanat prakticirala po svijetu. Ponašala se poput muškarca: vrlo kratko ošišane kose, pušila je, pila, utrkivala se automobilima, čak i ubila čovjeka, u samoobrani. Imala je 38 godina kada je počeo Prvi svjetski rat. Živjela je s ocem i nećakom u kućanstvu koje je vodila veoma loše i neuredno.
Osam dana od objave rata otišla je s prvim britanskim dragovoljcima u – Srbiju. Očajna srpska vojska primala je sve, tako se mogla unovačiti i bolničarka Flora. Sve nedaće ratovanja, vojničkog života i povlačenja njoj su bile izazov. Kao bolničarka priključila se 2. pješadijskom puku. Tijekom povlačenja kroz Albaniju zbog sigurnosti odvojili su je od njene pukovnije, a ona se tada kao običan vojnik priključila drugoj postrojbi i ubrzo napredovala do čina kaplara. U napadu na Bitolu teško je ranjena od ručne granate tijekom bliske borbe, ali se nakon oporavka vratila na bojišnicu kao stožeri narednik. Na kraju rata od srpskog kralja dobila je sedam odlikovanja i čin satnice, a demobilizirana je tek u listopadu 1922. godine. Kada se udala za ruskog emigranta, 12 godina mlađega bjelogardejskog generala Jurija Judeniča, za dom su izabrali Beograd.
Ni ondje nije mirovala: vozila je prvi taksi u Beogradu, napisala dvije autobiografije i u vojnoj odori diljem svijeta održavala predavanja o iskustvu iz rata. Ponovno se aktivirala početkom Drugoga svjetskog rata i napada na Jugoslaviju, ali se do kapitulacije nije uspjela priključiti svojoj postrojbi. Kratko je bila internirana, a tijekom okupacije ostala je živjeti u Beogradu. Poslije rata vratila se u Veliku Britaniju. Uvijek je maštala o mjestima iz rata i htjela ih posjetiti. Čak i u dubokoj starosti bila je živahna. Iako prikovana uz električna invalidska kolica, vozila ih je punom brzinom, na užas okoline.
Čestitke redakciji na odlično kadriranoj popratnoj fotografiji!