Admiral bez flote i regent bez kralja – najkraći je opis Miklosa Horthyja, dugogodišnjega mađarskog diktatora koji je umro u izbjeglištvu u Portugalu 9. veljače 1957. godine. Prije Prvoga svjetskog rata bio je pobočnik cara Franje Josipa, a zbog smjelog zapovijedanja tijekom rata preko reda je imenovan za posljednjeg zapovjednika austrougarske ratne mornarice. Nakon mirne predaje flote u Puli vodio je mađarske nacionalističke snage u borbi protiv boljševičke revolucije Bele Kuna. Poslije sloma sovjetske republike Horthy se proglasio regentom, a Mađarsku kraljevinom, iako više nije bilo monarha umjesto kojega bi vladao. Sa širokim ovlastima Horthy je uveo prvu diktaturu u tadašnjoj Europi.
Zastupajući teritorijalni revanšizam i krajnji konzervatizam s protusovjetskim nabojem, Horthy se okrenuo Hitleru koji je Mađarskoj vratio dio Slovačke, a zatim i dio rumunjskog teritorija. Za protuuslugu taj je saveznik Njemačke i Italije poslao mađarsku vojsku u pohod na Sovjetski Savez. Tijekom 1943., kada je uvidio da će Sile osovine izgubiti rat, Horthy je potajno počeo pregovarati sa zapadnim saveznicima, a kada se u listopadu 1944. rat prenio na mađarski teritorij, pokušao je prijeći na stranu Sovjeta.
No Hitler ga je dao uhititi i zajedno s obitelji do kraja rata internirao u Njemačku. Nakon sloma Trećeg Reicha kratko je bio u američkom zatočeništvu, ali nikada nije izveden pred sud. Posljednji puta pojavio se kao svjedok na Nürnberškom suđenju završivši u portugalskom izbjeglištvu kao posljednji izdanak stare mađarske oligarhije.