Znameniti, ali okrutan mongolski vladar, tvorac jednoga od najvećih carstava svih vremena, Džingis-kan umro je 18. kolovoza 1227. tijekom rata s Tangutima, vladarima vazalskog carstva Hsi Hsia u sjeverozapadnoj Kini. Imao je više od 60 godina i bio je narušena zdravlja.
Obećavši svome vladaru da će njegovu smrt čuvati u tajnosti, Kanovi sljedbenici pobili su sve svjedoke pokopa. Legenda kaže da je pokopan s 40 konja i 40 djevica te da je tisuću konja svojim kopitima zatrlo svaki trag njegove grobnice. Prema drugim izvorima mongolski je vladar zakopan u korito rijeke koju su skrenuli iz njezina toka, a onda je pustili da vodom prekrije njegov grob. Tako je konačno počivalište Džingis-kana do danas ostalo prekriveno velom tajne. Veliki Kan, imenom Temudžin, još je u ranoj mladosti pokazivao osobine karizmatskog i hrabrog ratnika. Kad je objavio ideju o ujedinjenju svih Mongola, brojna su plemena dobrovoljno prešla na njegovu stranu, a ona koja nisu, imala su samo dva izbora: prikloniti se ili umrijeti.
Godine 1206. Temudžin je postao vođa velike konfederacije Mongola, dobivši naziv Džingis-kan, što znači „Univerzalni vođa“. U svojim krvavim osvajanjima, koja su se odlikovala masovnim uništenjima stanovništva i gradova, osvojio je gotovo cijeli poznati svijet. Godine 1209. pokorio je Ujgure, šest godina poslije osvojio je sjevernu Kinu s Pekingom i 1219. Koreju.
Zatim se okrenuo osvajanju Horezma, moćnog islamskog carstva koje je obuhvaćalo područja mnogih zemalja središnje Azije. Redom su padali Ortara, Buhara, Samarkand. Dio vojske, pod vodstvom sina Tulaja, osvojio je Iran, Azerbajdžan, Gruziju i preko Kavkaza prodro do Krima. Porazivši ruske knezove na rijeci Kalki i otjeravši Polovce od Dnjepra, vratio se niz Volgu u Aziju. Kada je izbio ustanak Tanguta, Džingis-kan ponovno je pokrenuo kampanju, ali je umro tijekom opsade prijestolnice. Njegovo carstvo, područje od Žutog do Crnog mora podijeljeno je izmeđiu četvorice njegovih sinova. Džingis-kan u naslijeđe je ostavio uređeno mongolsko pismo, vjersku toleranciju, mongolski zakonik te razvijenu trgovinu. Nakon njegove smrti mongolsko se carstvo nastavilo širiti pa je obuhvaćalo gotovo cijelo područje Euroazije. Carstvo se raspalo u 14. stoljeću.