Uzroci, razlozi i posljedice pobune

Odmah nakon okončanja oružane pobune dijela 13. SS-ove opkoparske bojne u Villefrancheu de Rouergeu 17. rujna 1943. izvještajni časnik divizije (Ic), SS-ov satnik Karl Rachor dobio je zadatak sastaviti posebno izvješće o pobuni. Za pisanje navedenog izvješća Rachoru su stavljeni na raspolaganje svi zapisnici saslušanja pobunjenih vojnika koje je sačinila njemačka Služba sigurnosti (Sicherheitsdienst – SD), a i sam Rachor osobno je ispitao određen broj vojnika 13. SS-ove opkoparske bojne u funkciji neposrednih svjedoka i očevidaca pobune. Na samom početku spomenuta izvješća Rachor izražava određeno iznenađenje zbog nedostatka pouzdanih informacija. Nadalje, konstatira da su vođe pobune Džanić, Dizdarević, Matutinović i Vukelić te da su prvu dvojicu ubili vlastiti vojnici tijekom suzbijanja pobune, Vukelić je uhićen i predan na „obradu“ SD-u, dok je Matutinović uspio pobjeći zajedno s blagajnom bojne i u odori SS-ova natporučnika. U izvješću se ističe da se Ferid Džanić vjerojatno „po zadatku“ svojih partizanskih nalogodavaca prijavio u postrojbe Waffen-SS-a te da je tijekom obuke u Dresdenu okupio krug ljudi oko sebe i utjecao na njih. Po premještanju opkoparske bojne na područje južne Francuske, navodi se dalje u izvješću, odmah je intenzivno počeo raditi na uspostavi veze s francuskim pokretom otpora. Rachor smatra da je 15 dana prije same pobune Džanić počeo s planskim pripremama za istu.