Ubrzo poslije napada na svoga južnokorejskog susjeda sjevernokorejske komunističke snage zauzele su veći dio Korejskog poluotoka. Preostali južnokorejski odredi i malobrojne američke postrojbe potisnute su i opkoljene na malom prostoru oko grada Pusana. Uskoro je došlo do senzacionalnog preokreta. Kako bi oslabili sjevernokorejski pritisak, novouspostavljene snage Ujedinjenih naroda predvođene Sjedinjenim Američkim Državama poduzele su rizičnu operaciju pomorskog iskrcavanja duboko u neprijateljskoj pozadini. Ujutro 15. rujna 1950. pod zaštitom brodskih topova i mnogobrojnih zrakoplova kod korejske luke Inchona iskrcalo se 40 000 savezničkih vojnika predvođenih američkim marincima. Velikom operacijom, poput onih iz Drugoga svjetskog rata, zapovijedao je američki general Douglas MacArthur, pobjednik nad Japancima na Pacifičkom bojištu. Znameniti vojskovođa još je potkraj lipnja, nedugo nakon sjevernokorejske invazije, predložio iskrcavanje kod Inchona, duboko u neprijateljskoj pozadini, blizu okupirane južnokorejske prijestolnice Seula.
Mnogi u savezničkom zapovjedništvu protivili su se amfibijskom iskrcavanju, ali su presudili MacArthurova upornost i primamljiv cilj – Seul. Iskrcavanjem daleko na sjeveru MacArthur je planirao odsjeći i opkoliti sjevernokorejske postrojbe na jugu, i tako njihovim uništenjem brzo okončati rat. Za operaciju je prikupljena golema flota od 261 broda i brojno zrakoplovstvo te oko 75 000 vojnika iz SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Kanade i Južne Koreje. Prije samog iskrcavanja na područje Inchona infiltrirala se zajednička skupina agenta CIA-e i vojnih obavještajaca, koji su dva tjedna proučavali neprijateljske položaje, minska polja i promjene plime i oseke. Ovo je bilo vrlo važno jer su promjene plime i oseke, u prosjeku je razlika 8, a u maksimalno do 11 metara, kod Inchona bile najveće u čitavoj Aziji. Obavještajci su utvrdili da su američke karte u tom pogledu netočne, ali, srećom, japanske karte koje su također imali bile su mnogo točnije. Znatno nadmoćnije savezničke snage iskrcale su se u samo dva dana i postigle potpunu pobjedu. No nasuprot uspješnom desantu napredovanje prema Seulu bilo je krvavo i sporo.
Saveznicima je trebalo 11 dana da stignu do 40 km udaljenoga glavnoga grada gdje su se ubrzo upleli u krvave ulične borbe. Time je briljantno izvedeno iskrcavanje kod Inchona izgubilo svoje strateško značenje jer su Sjevernokorejci dobili na vremenu i povukli većinu svojih postrojba s juga. Krvavi rat nastavio se s promjenjivom srećom, te je završio 1953. primirjem sa starim granicama dviju sukobljenih korejskih država!