Zapovjednik 373. hrvatske pješačke divizije "Tigar"

General-poručnik Eduard Aldrian

Zavičajno mjesto obitelji Aldrian stoljećima je bio Graz i njegova okolica. Eduardov otac je izabrao vojnički poziv te je kao mladi opkoparski časnik razmješten u Pulu gdje mu se 26. travnja 1888. godine rodio sin. Mladi Eduard je tijekom svoga odrastanja i poslije školovanja, osim materinjeg njemačkog, svladao talijanski jezik, a u igri s prijateljima naučio je odlično i čakavsko, istarsko narječje hrvatskog jezika. Upravo po navedenoj „osobitosti“ ostati će upamćen kod vojnika 373. pješačke divizije. Naime, „njihov general“ obraćao im se na njihovom jeziku s narječjem koje je malo tko u potpunosti razumio od podređenih mu vojnika s područja NDH. Nakon završetka osnovne škole i gimnazije u Puli, mladi Eduard se odlučio za nastavak školovanja u vojnoj školi koju je završio s odličnim uspjehom te je 18. kolovoza 1909. primljen u djelatnu vojnu službu s činom zastavnika (Fähnrich). 

Istoga dana zastavnik Aldrian razmješten je na službu u 8. pukovniju poljskih topova (Feldkanonen-Regiment 8), poslije preimenovanu u 28. poljsku topničku pukovniju (Feldartillerie-Regiment 28) koja se nalazila u sastavu 3. poljskog topničkog zdruga 6. pješačke divizije III. zbora. Tri godine kasnije, 1. studenoga 1912. Eduard Aldrian promaknut je u čin topničkog poručnika, a godinu dana kasnije, 1. listopada 1913. godine razmješten je u Jahaći topnički zdrug u Grazu. Od 1. svibnja 1914. poručnik Aldrian imenovan je za zapovjednika topničkog voda u novoustrojenoj 44. teškoj poljskoj topničkoj pukovniji (schweren FeldartillerieRegiment 44 - topnička postrojba koja je bila ustrojena za potrebe davanja topničke potpore te ja s navedenom zadaćom podčinjavana različitim zapovjedništvima divizija i zborova) s kojom odlazi u Prvi svjetski rat. Na samom izmaku 1914. godine, 30. prosinca, Eduard Aldrian promaknut je u čin topničkog natporučnika. Prve dvije ratne godine natporučnik Aldrian bio je sa svojom postrojbom angažiran na Istočnom rati- štu da bi početkom 1916. godine njegova topnička pukovnija bila premještena na Južno (talijansko) ratište na kojem će ostati do završetka Prvoga svjetskog rata. Dana 1. studenoga 1917. Eduard Aldrian promaknut je u čin topničkog satnika te istoga dana imenovan zapovjednikom bitnice u 44. teškoj topničkoj pukovniji.

Na navedenoj dužnosti zapovjednika bitnice ostaje sve do odlaska u talijansko zarobljeniš- tvo 3. studenoga 1918. godine. U nekoliko navrata Aldrian je osobno predvodio topničke izvidnike te je dva puta tijekom navedenih izviđanja i lakše ranjen. Do zavr- šetka Prvoga svjetskog rata satnik Aldrian odlikovan je sljedećim odličjima: Ordenom željezne krune III. stupnja sa mačevima, Vojnim križem za zasluge III. stupnja sa mačevima, Brončanom kolajnom za vojne zasluge, Srebrenom kolajnom za vojne zasluge i Karlovim vojničkim križem. U talijanskom zarobljeništvu ostaje do 20. kolovoza 1919., kada se vraća u Graz, da bi već sljedećeg dana satnik Aldrian bio razmješten na dužnost pobočnika u osobnom odjelu privremenog topničkog zapovjedništva u Grazu. Godinu dana kasnije, 1. kolovoza 1920., po ustrojavanja Savezne vojske Republike Austrije (Bundesheer), satnik Eduard Aldrian imenovan je za zapovjednika 5. topničkog sklopa (Artillerie-Abteilung 5) koji se nalazio u sastavu 5. pješačkog „štajerskog“ zdruga (zapovjednik: pukovnik Karl Palchota). U međuvremenu, uz navedenu dužnost, satnik Aldrian bio je imenovan za zapovjednika Tečaja topničkih izvidnika u Beču (od 1. veljače do 1. rujna 1923.)...

Novi broj VP magazina za vojnu povijest pronađite od 5. prosinca na svim kioscima za samo 19,99 kn!