Krajem 2013. godine izišla je knjiga Stjepana Milkovića, štivo koje će privući zainteresirane za tijek Domovinskog rata, napose one koje zanima djelovanje postrojbi za specijalne namjene. Knjiga je vrlo dobro vizualno osmišljena, kvalitetno i primjereno opremljena, uz velik broj fotografija. Posebno valja istaknuti kvalitetu i jednostavnost karata koje vizualno dočaravaju poprišta bojišnica i djelovanja „Alfi“. Inače, knjiga nije uobičajena fotomonografija, drukčija je po formi i sadržaju. Osnovnu namjeru, analizirati povjesnicu „Alfi“, autor je nadogradio time što se potrudio kreirati kronologiju postrojbe na što jednostavniji način, bez pretjerana detaljiziranja. Veliku pozornost posvetio je „živoj povijesti“, usmenim sjećanjima ključnih ljudi Ministarstva unutarnjih poslova (MUP-a), zapovjednika postrojbe, ali i velikog broja pripadnika postrojbe ili pripadnika pridruženih postrojbi. Na taj način 40-ak pripadnika „Alfi“ štivo su učinili dodatno zanimljivijim.
Važna su sjećanja ratnih ministara MUP-a Ivana Vekića i Ivana Jarnjaka, ratnih načelnika Policijske uprave (PU) zagrebačke Ante Devčića i Tomislava Karamarka, naravno i ratnih zapovjednika „Alfi“ Vladimira Fabera i Zorana Cvrka. U kratkom uvodu objašnjeno je nastajanje Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno fenomen kako su se one razvile od policijskih snaga. Nakon donošenja Zakona o obrani, 26. lipnja 1991. iz „jakih snaga MUP-a“, što je omiljena fraza pobunjenih Srba i ratnih huškača iz Srbije, razvile su se postrojbe profesionalne i pričuvne vojske. Antiteroristička jedinica Lučko (ATJ Lučko) bila je okosnica, prva elitna postrojba MUP-a koja je djelovala na suzbijanju pobune na području Hrvatske. Kako se ova elitna postrojba pokazala i više nego učinkovita, a s druge strane srpska pobuna pretvarala se u oružani bunt, MUP RH počeo je ustrojavati jedinice za posebne namjene, pri policijskim postajama. Takoje 21. srpnja ukazom ustrojena i Posebna jedinica policije pri PU Zagreb, nastale su „Alfe“. Milković nije samo njima posvetio pažnju, već je knjigu posložio studioznije. Jezgrovito je objasnio uzroke i tijek Domovinskog rata. Također, istaknuo je i činjenicu da je Hrvatska bila poprište određenih terorističkih aktivnosti, od čega je svakako najpoznatiji udar egipatske terorističke skupine postavljanjem autobombe u Rijeci u listopadu 1995. godine. Samim time upozorio je na posebnost Domovinskog rata, odnosno ulogu specijalnih postrojbi policije u oružanom sukobu 1991./1995., po mojem mišljenju, teško usporedivu s djelovanjem bilo koje policijske snage jedne države u povijesti oružanih sukoba.
Nastavak teksta pročitajte u novom broju VP - magazina za vojnu povijest