Možda nagao i svadljiv, Patton je svejedno bio vrlo inteligentan i zato je dobro znao zbog čega u Italiji Petom armijom zapovijeda Clarck, nemjerljivo slabiji od njega, i zbog čega je njemu rečeno neka samo dalje uživa u kraljevskoj palači u Palermu. Točnije rečeno, shvatio je to u prvi mah, a onda je (kako je vrijeme prolazilo i kako ga je dosada sve više nagrizala) počeo razvijati sve fantastičnije scenarije kojima je nastojao objasniti zlu sreću i naravno oprati odgovornost sa sebe.
Onda kada je, dakle, Drew Pearson u svojoj radijskoj emisiji prvi put javno iznio detalje njegovog ponašanja u bolnici, i kada se podigla medijska prašina, Patton je pokunjeno pognuo glavu i javio Eisenhoweru da će surađivati u eventualnoj istrazi i čak je prihvatio savjet antipatičnog Bedell- Smitha da se drži što dalje od novinara i da ne daje nove izjave. No kako je vrijeme prolazilo, a njega kao radoholičara dokolica sve više mučila, počeo se domišljati već spomenutim maštovitim scenarijima. Najprije je optužio (naravno!) Britance: „Britanci pokušavaju od Montyja napraviti ratnog heroja. Zbog toga im se ja baš i ne sviđam pretjerano.
Jedan britanski general rekao je Lemnitzeru: ‘George je toliko nezaustavljiv da bi se lako moglo dogoditi da na kraju opkoli i Montyja’. Ja znam da u borbi uvijek mogu nadmašiti tog malog prdonju.“ A onda se proširila lista neprijatelja pa je optužio i Židove (general Clark je navodno dobio zapovjedništvo nad Petom armijom samo zato što su ga progurali američki Židovi): usput je još pronašao vremena da malo pojača predrasude o crncima. Kada su tri crna vojnika optužena za silovanje i izvedena pred vojni sud, oslobođena su zahvaljujući nastojanju dvojice crnih porotnika koji su glasali u njihovu korist: „beskorisna rasa“ – napisao je Patton.
Kad bismo na ovome mjestu stavili točku, bila bi to zaista teška optužba protiv Pattona kao nepopravljivog rasista. Međutim, priča je ipak malo složenija od toga: naime, u pet prethodnih suđenja za silovanje optužena su bila četiri crnca i jedan bijelac, a zbog pristranosti (isključivo bijelih) porotnika na kraju su crni optuženici osuđeni na vješanje a bijelac je dobio „samo“ doživotnu kaznu. Ovo sve naravno nije bila slučajnost, pa da se takve stvari više ne bi ponavljale, upravo je Patton imenovao dva crna porotnika i gurnuo ih u spomenutu parnicu. Ako je i bio rasist, svejedno je prije svega bio ljudsko biće kojemu nije bilo svejedno što će biti s njegovim vojnicima, pa makar bili i pripadnici „beskorisne rase“. Za nadati se je samo da bi s vremenom uspio prevladati tu svoju južnjačku zadrtost, samo da mu je bio suđen duži životni vijek.
Ovo da je bio rasist nisam znao, međutim Patton je bio bizaran lik, podsjeća me na tupavog George Armstrong Custera. Tip je sadistički manijak i prilično poremećena osoba, hodao po bolnicama i maltretirao i tukao svoje ranjene vojnike pod optužbom da su simulanti dok nije naletio na onog narednika :-))))). To čak nisu radili ni krvoloci iz Gestapoa i SS-a. Završio je onako kako je i zaslužio; ubio ga u sudaru vlastiti vojnik.