Bitka između Napoleonove vojske i Austrijanaca koja se 19. listopada 1805. odigrala kod Ulma klasičan je primjer niza strateških i taktičkih pogrešaka koji su doveli do vojne katastrofe. Velika Britanija i Švedska te Austrijsko i Rusko Carstvo osnovali su Treću koaliciju protiv Napoleona. Austrijanci su smatrali da će glavno bojište biti na sjeveru Italije pa su ondje koncentrirali većinu svojih snaga. Napoleon je pak svoju Veliku armiju iz Boulogneskog logora usmjerio prema Njemačkoj i Beču. Na putu mu je stajalo samo oko 72 000 austrijskih vojnika podmaršala Macka von Liebericha koji je upao u Napoleonovu saveznicu Bavarsku i kod Ulma čekao Ruse. Protiv Macka Napoleon je uputio 210 000 vojnika Velike armije koji su neometano prešli Rajnu i Dunav te skrenuvši prema jugu, potpuno odsjekli Austrijance i uskoro ih opkolili.
Ne znajući točno pokrete protivnika, koje je zaklanjalo francusko lako konjaništvo, Mack je bespotrebno raspršio svoje snage. Tijekom idućeg tjedna Austrijanci su poraženi u nizu manjih bitaka i okršaja, a Napoleonova mreža oko Ulma, u kojem je Mack ostao s oko 40 000 vojnika, sve se više stezala. Odlučujuća bitka trajala je kratko, te je Mack, uvidjevši bezizlaznost položaja, ubrzo kapitulirao. Njegov se zamjenik nadvojvoda Ferdinand odbio predati i sa svojim konjanicima probio iz francuskog okruženja. Bitka je gotovo paralizirala Austriju budući da je Mack predao 25 000 vojnika, 18 generala i 65 topova, dok ih je 10 000 poginulo. Francuzi su imali oko 500 poginulih i 1 000 ranjenih. Napoleon je »nesretnom generalu Macku« vratio sablju i slobodu, ali austrijski car nije bio tako milostiv pa ga je osudio na dvije godine zatvora. I dok je Napoleon napredovao prema Beču i još slavio briljantnu pobjedu kod Ulma, dobio je lošu vijest o porazu svoje flote kod Trafalgara. – »Engleska očekuje da svatko izvrši svoju dužnost! « – Točno u 11 sati 21. listopada 1805. britanski admiral Horatio Nelson poslao je svojoj floti glasovite signale koji su označili početak bitke kod Trafalgara, rta između Gibraltara i španjolskoga grada Cadiza. Britanski i francusko-španjolski brodovi krenuli su jedni prema drugima uz strahovitu topovsku paljbu. Već u podne jedna britanska kolona od 15 linijskih brodova probila je neprijateljski borbeni red. Sat poslije to je učinila i druga pa se bitka pretvorila u niz odvojenih, krvavih okršaja pojedinih brodova. Britanci su gađali točnije i tri puta brže od neprijatelja pa su oko 16:30 Francuzi bili potpuno poraženi!
Uvod u tu povijesnu bitku bio je Treći koalicijski rat koji su pokrenule Velika Britanija i Švedska te Austrijsko i Rusko Carstvo protiv francuskog cara Napoleona. U Trafalgarskoj bici saveznička flota imala je 33 linijska broda, sedam fregata i nekoliko manjih brodova pod zapovjedništvom admirala Pierra de Villeneuvea. Ona se sklonila u Cadiz, gdje su je Britanci blokirali i naumili navući na otvoreno more radi odlučnog sukoba. Francusko- španjolska flota od početka je bila osuđena na propast. Njezin zapovjednik Villeneuve bio je krajnje neodlučan, a posada neuvježbana i psihološki nespremna za borbu. Nasuprot njoj stajao je vješti i neustrašivi Nelson s dobro uvježbanim borcima. Nelson je povukao glavninu svoje flote od 27 linijskih brodova oko 50 milja od Cadiza, a pred lukom je, radi izviđanja, ostavio dvije fregate. Admiral Villeneuve primio je Napoleonovo naređenje da otplovi u Napulj i podrži operacije Laurenta de Gouvion Saint-Cyra u Napuljskoj Kraljevini. Saveznička flota isplovila je između 19. i 20. listopada 1805. godine. Nelson, izviješten o tome, otplovio joj je u susret i u šest sati uočio savezničku flotu na udaljenosti od oko 12 milja kako plovi prema jugu. Da bi spriječio povlačenje savezničke flote, Nelson okreće na istok u tri usporedne kolone. Podilazeći protivniku, Colingwoodova kolona od 15 linijskih brodova probila je savezničku kolonu oko podneva i u trosatnoj borbi zarobila ili potopila njezinih 12 brodova. Nelsonova eskadra probila je protivnički stroj oko 13 sati, pa se bitka pretvorila u niz okršaja između brodova. U 17 je sati završena bitka zahvaljujući kojoj se Velika Britanija oslobodila svake brige za obranu britanskih otoka od napada Francuza, a Napoleonovi snovi o svjetskoj prevlasti raspršili. U agoniji francuske flote kod Trafalgara došlo je i do agonije pobjednika: admirala Nelsona ustrijelio je neki francuski mušketir s uništenog broda »Redoutable«. Ogrubjeli pomorci s Nelsonova broda Victory sa suzama su pratili dvosatnu agoniju svog zapovjednika. Njegovo tijelo preneseno je u bačvi ruma u London gdje mu je priređen veličanstven pokop. Pobjeda kod Trafalgara odnijela je život najslavnijemu engleskom admiralu, ali je u jednom jedinom danu utvrdila premoć Britanije u tom desetljeću i donijela potpunu prevlast njezine mornarice za cijelo stoljeće i pol na svjetskim morima i oceanima!
