Malo je ljudi obilježilo prvu polovinu 20. stoljeća kao Winston Churchill, prema velikoj BBC-jevoj anketi iz 2002. godine najveći Britanac ikada, koji je za svog života bio važan sudionik događaja koji su oblikovali europsku i svjetsku povijest, a nakon smrti postao je predmet nebrojenih radova, analiza i knjiga (napisano je više od 200 biografija njegova života).
I sedma je umjetnost svakako dijelila tu fascinaciju Churchillom, i to ne samo u Ujedinjenom Kraljevstvu, s obzirom da postoji barem 30-ak igranih filmova koji se bave njegovim likom i djelom ili se u njima pojavljuje kao lik. No u liku i djelu Winstona Churchilla, kao i u mitu koji je oko njega izrastao ipak postoji još dovoljno dramske snage kako bi se filmske adaptacije njegova života nastavile snimati i plijeniti pažnju, a najnoviji takav primjer je drama „Prijelomni čas“, koja je u naša kina stigla sredinom siječnja.
Riječ je o novom uratku talentiranog filmaša Joea Wrighta (dosad najpoznatijeg po adaptacijama „Ponosa i predrasuda“ iz 2013. te „Ane Karenjine“ iz 2015. godine), za koji scenarij potpisuje Anthony McCarten (nominiran za Oscara za scenarij „Teorije svega“). Film je u kratkom roku postao miljenik kritike i publike, u prašini ostavio svog konkurenta po tematici, „Churchill“ s Brianom Coxom (koji je izišao par mjeseci ranije), te skupio čak devet nominacija za BAFTA-u, nagradu koju dodjeljuje Britanska akademija filmske i televizijske umjetnosti, uključujući, naravno, i nominaciju za najbolji film.
"Prijelomni čas“ nije klasičan „biopic“, s obzirom da se u cijelosti odvija u kratkom vremenskom razdoblju, u svibnju i lipnju 1940. godine. Britanski premijer Neville Chamberlain pod žestokim je pritiskom opozicije zbog svoje politike popuštanja prema njemačkom ekspanzionizmu i nevoljkosti intenziviranja sukoba s Hitlerom. Prisiljen je odstupiti, a na njegovo mjesto dolazi naš glavni protagonist, koji, kako ubrzo doznajemo, među britanskim političarima ima reputaciju kontroverznog čudaka kojemu se stari propusti, poput notornog neuspjeha Galipoljske kampanje 1915. godine, ne zaboravljaju i ne praštaju.
Stoga prevladavaju osjećaji skepse i nadolazeće propasti zbog kojih bi bilo najmudrije zatražiti mirovne pregovore s Njemačkom, kojima se Churchill snažno protivi, nastojeći projicirati snagu i odlučnost pod cijenu društvene i političke izolacije, iako mu ni sam ne vidi izlaza iz teške situacije: skorog pada Francuske i okruživanja britanskih vojnika kod Dunkirka od strane nadmoćnih njemačkih snaga.
Najviše mu problema stvaraju neistomišljenici Neville Chamberlain (Roland Pickup) i vikont Halifax (Stephen Dillane), obojica članovi Ratnog kabineta i najbliže što film ima antagonistima (Hitler se u filmu pojavljuje tek kroz jednu novinsku fotografiju), no pošto već znamo kako će priča završiti, njima se ne daje mnogo prostora.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je prodaju od 5. veljače 2018.
