Iako je u Domovinskom ratu sudjelovalo mnogo žena, njihova je uloga zanemarena. One su još uvijek na margini, rijetko se analizira njihov doprinos koji je, bez sumnje, bio nemjerljiv. Čak ni „Vojna povijest“ nije dosada tematski cjelovito obradila nijednu ratnicu, tek pokoju ženu iz saniteta ili stradalnicu logora. Doduše, u serijalu o HOS-u u Vukovaru izolirano sam pisao o Violeti Antolić-Zagrecki, ali to je bio tek presjek njezina ratnog puta 1991. godine. Stoga je priča Danke Dražine prva cjelovita priča žene koja je aktivno sudjelovala u borbenim zadacima Hrvatske vojske. Violetina i Dankina priča imaju zajedničku nit. Obje su rodom iz dvaju mjesta koja simboliziraju bestijalnost počinjenu nakon, ispostavilo se, Pirove pobjede pobunjenih Srba i agresorske JNA. Vukovar i Škabrnja 18. studenoga pregazile su osvajačke čizme vojske koja je izgubila razum i bilo kakav osjećaj ljudskosti. Obje su svojim očima promatrale strahote zločina počinjenih u ime „pobjede“ i objema je to bio motiv više da ostanu aktivne ratnice do povratka na ognjište. Za razliku od Violete, Danka je srećom izbjegla tretman u logoru, no ipak je ubrzo u Zadru proživjela traumu koja je zauvijek promijenila njezin život. No, krenimo redom.

WhatsApp ima novu mogućnost, mnogi će biti oduševljeni