Sovjetski diktator Josif Visarionovič Staljin često je predmet mitova i legendi. Milijuni ljudi izgubili su živote pod njegovom vladavinom, čak i najbliži suradnici. Staljin je izjavio poznatu izreku: “Ne vjerujem nikome, čak ni sebi!”
Njegova “čistka” ruskih generala bila je toliko velikih razmjera da je početkom Drugoga svjetskog rata ostalo samo nekoliko iskusnih zapovjednika u vrhu Crvene armije. Zahvaljujući portalu MHM, otkrivamo deset zapanjujućih činjenica o njegovu tajnom životu:
1. Čelični čovjek
Staljinovo puno ime bilo je Josif Visarionovič Džugašvili (ruski: Iosif Vissarionovič Stalin, iako je još nekoliko imena dokumentirano). Godine 1910. počeo je koristiti ime Staljin, grubog prijevoda “čelični čovjek”. Neki povjesničari tvrde da je sin postolara počeo koristiti se tim imenom da bi se udaljio od svojih gruzijskih korijena.
2. Teologija i Staljin
Iako je Staljin poslije bio veliki pobornik ateizma i antireligijskog stava marksizma, studirao je teologiju kada se priključio revolucionarnom pokretu. Njegova je mama htjela da joj sin bude svećenik jer će ga taj izbor zanimanja izvući iz siromaštva i bijede. Inteligentni mladić Staljin dobio je punu stipendiju na Teološkom učilištu u Tbilisiju, a poslije je ušao u Rusku pravoslavnu crkvu. Često je čitao knjige Karla Marxa prije nego što se priključio revolucionarnom pokretu.
3. Imao je kraću lijevu ruku od desne
Imao je kraću lijevu ruku od desne, ali to je vješto skrivao na svojim službenim portretima. Za razliku od “Kaisera”, čije su deformacije bile od komplikacija pri porodu, Staljin je u svojoj 12. godini imao nesreću s konjskom zapregom. Ruka mu je “popravljena” teškom kirurškom operacijom.
4. Umjetnost – tiha patnja
Staljin je često patio zbog svog fizičkog izgleda. Borio se s malim boginjama kao dječak te je ostao trajno obilježen ožiljcima. Službene fotografije diktatora bile su rutinski retuširane. Staljin je ubio nekoliko umjetnika koji su ga prikazivali "krivo" na svojim slikama.
5. “Uvijek se zadnji smijao”
Često je “micao” svoje protivnike te ljude koji mu se nisu sviđali. Iako većina zločina nikad nije istražena, žene i muškarci nestajali su pod nerazjašnjenim okolnostima. Još je strašnije to što je Staljin ubijao ljude iz zadovoljstva. Primjera radi, kako bi očistio minska polja, slao je svoje vojnike da marširaju preko njih – izravno u smrt. Zna se da nije dopuštao svojim čuvarima da ulaze u njegove privatne prostorije. Jedan je dan, kako bi testirao svoje čuvare, vrisnuo u agoniji, kao da umire. Kada su čuvari ušli u njegove odaje, osuđeni su na smrt jer nisu poštivali njegove zapovijedi da nitko ne smije ući u sobe. Kada je Staljin zapravo ostao paraliziran sam u svojoj sobi, ni jedan od čuvara nije se usudio doći u pomoć. Poslije ga je na podu sobe pronašao Petar Lozgachev, zamjenik zapovjednika Kuntseva. Umro je nakon tjedan dana.
6. Čovjek mira
Iako je na Zapadu poznat kao tiranin, Staljin je bio nominiran dva puta za Nobelovu nagradu – 1945. i 1948. jer je pridonio završetku Drugoga svjetskog rata. Iako nije dobio Nobelovu nagradu, međunarodno je priznat. Za razliku od Churchilla koji je promovirao globalnu harmoniju, Staljin je proglašen osobom godine magazina “Time” 1939. i 1942. godine.
7. Kralj komunizma
U priči vrlo sličnoj “Dr. Frankensteinu”, Staljin je naredio ruskim znanstvenicima da počnu raditi na hibridu čovjeka i majmuna. Citiran je u moskovskim novinama: “Želim nepobjedivo ljudsko biće, neosjetljivo na bol, otporno te indiferentno na kvalitetu hrane koju jede”. Staljinovi čovjekoliki majmuni trebali su graditi ceste, željeznice te se boriti u ratu. Eksperimente je vodio Ilya Ivanov. Nije bio uspješan te je protjeran u Kazakhstan.
8. Laži, proklete laži i statistika
“Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna ljudi je statistika”. Diktatorova hladna logika prikazana je u samo jednoj rečenici. Iako se ta rečenica pripisuje Staljinu, najviše zaslužan za nju bio je njemački pisac i pacifist – Erich Maria Remarque.
9. “Divlji Istok”
Staljin je bio veliki obožavatelj američkih kaubojskih filmova. Često je organizirao zajednička gledanja u svom privatnom kinu gdje je uvijek bio i njegov osobni prevoditelj.
10. Dvojnici
Staljin je bio itekako svjestan svojih protivnika. Politički neprijatelji bili su često izbačeni iz političkog života. Međutim, Staljin je jednom napravio iznimku. Mikheil Gelovani bio je jedan od dvojnika kojemu je Staljin dopustio da ga imitira. Godine 1938. Gelovani, filmski glumac plemenitih gruzijskih korijena, toliko je ostavio dojam da ga je Staljin odmah zaposlio kao svog dvojnika.
Dodje novi zatvorenik u Staljinov zarvor, pita ga jedan stari zatvorenik: sta si napravio i koliko si dobio? Kaze ovaj nista nisam napravio i dobio sam 20 godina zatvora! Kaze mu ovaj stari: ma nemoj, za "nista" se dobije samo 10 godina...