S ovim brojem VP je napravio još jedan iskorak u razumijevanju, obradi, istraživanju vojne povijesti. Jer se na naslovnici našla tema povezana s Jugoslavenskom narodnom armijom. S vojskom bivše države koja je u Hrvatskoj s pravom omražena, vojska koja je bila stup srbijanske agresije na Hrvatsku i srpske pobune u Hrvatskoj. No VP i na ovaj način želi pokazati kako se pristupa temama. A pristup je vrlo jednostavan: nema tabua, nema nezgodnih tema, nema prešućivanja, nema zaobilaženja...
Koliko god mi danas imamo itekakvo negativno iskustvo s JNA, ta je vojska dio i hrvatske vojne povijesti. Koliko je samo Hrvata u njoj služilo? Koliko se nas i danas sa sjetom znamo sjetiti dana provedenih u toj vojsci? Koje su sve priče ispričane i anegdote o njoj i s nama u njoj? Koliko je i današnjih časnika Hrvatske vojske stasalo u JNA? Koliko je njih prešlo iz JNA u HV početkom 90-ih i priključilo se obrani domovine?
Istina, bit će zacijelo pojedinačnih negativnih reakcija koje će sigurno biti prvenstveno emotivne, a ne racionalne. Takvih je reakcija bilo već i u pripremi ovog broja magazina, kad su krenule najave tema iz ovog broja. Neki su posve neprimjereno počeli reagirati, da ne kažem i vrijeđati.
Sve to nema smisla. VP nije magazin koji obrađuje samo jednu stranu, nije magazin koji će biti samo za jednu ideološku opciju. Jer kud bi došli da JNA preskočimo? Zašto ne bi ona bila i na naslovnici ako imamo toliko nevjerojatno dobrih fotografija njezine velike vojne vježbe “Sloboda 71”? Na taj način radili bi isto ono što se radilo i do 1990. u Jugoslaviji, kada se mnogo toga prešućivalo ili se s podacima manipuliralo, baš kao što su s pisanjem vojne povijesti često manipulirale znanstvene institucije i autori povezani s JNA i pod njezinom kapom.
Ne, mi moramo biti drukčiji. Na kraju, zašto smo se borili za slobodnu, samostalnu Hrvatsku, za slobodu, za demokraciju? Sigurno ne zato da ponavljamo greške i promašaje prošlog jednoumnog sustava. VP će upravo po svakom broju biti prepoznatljiv po tome da neće robovati nikakvim stereotipovima, nikakvim predrasudama. I to je njegova najveća prednost, njegova snaga.
S druge strane, znaju se pojaviti pitanja zašto nema više tekstova o partizanskom pokretu? Na to pitanje imam nekoliko odgovora. Prvo, partizanski pokret nije zanemaren u magazinu. O tome svjedoče i dosadašnji članci. Drugo, o partizanskom pokretu napisane su tone knjiga i članaka. O drugima gotovo ništa. Ono pak što je napisano o partizanskom pokretu do 1990. u najvećem je dijelu ideološki pristup koji je danas za smeće. A i ono što se objavljuje i nakon 1990., posebice iz krugova nekadašnjeg SUBNOR-a, i to je s ideološkom potkom. I najvažnije, nakon 1990. nekako je među istraživačima postalo opskurno istraživati partizane. A danas imamo činjenicu da među povjesničarima nema gotovo nikoga tko na tome sustavno radi. Očito je potreban odmak. A tu je i politika koja još u tome ima svoje prste. No VP će nastojati i ovdje biti prvi, da otvori i teme o partizanskom pokretu, jer i to je dio naše povijesti.
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
