Padobran se otvorio uz trzaj. Čovjek ispod kupole zanjihao se poput klatna, zavrtio nekoliko puta na jednu pa na drugu stranu, a zatim skupivši noge i zategnuvši konopce padobrana nastavio smireno kliziti kroz bezdan noći. Struja hladnog noćnog zraka šibala mu je lice, nespretno namješten kundak kratkoga automata bolno je pritiskivao rame, ali on jedva da je išta od toga osjećao.
Sve je osjećaje nadjačalo i potisnulo uzbuđenje što je dugo iščekivana akcija napokon započela. Bila je noć 21. travnja 1943. godine. Sat, sat i pol poslije ponoći. Na nebu obasjanom bljedilom mjesečine nečujno su se rascvale još dvije padobranske kupole, noseći prema zemlji svoj tajanstveni teret. Trojica padobranaca iskočili su iznad obronaka Male Kapele, na visini od jedva tisuću metara, i za samo nekoliko minuta već su bili na zemlji.
