Uz tri naoružane grupe branitelja - gerilaca, po Konavlima su se skrivale i male skupine civila, koje su pobjegle iz svojih domova pred nasi­ljem JNA.

Neki su se zbog zaštite pridružili ge­rilcima. Tako su se u špilji poviše sela Pridvorja uz naoružanog gerilca Stijepa Kralja skrivali mještani, nenaoružani civili Miho Čulić, Božo Kralj i Ivo Marinović. Odatle su povremeno odlazili u selo brinuti se o jednoj nepokretnoj starici te hraniti stoku. Blizu sela Popovića skrivali su se mještani - braća Ivan, Andrija i Mijo Matijašević, koji su se poslije ulaska JNA u selo povukli u obližnju šumu. Vjerovali su da će sve završiti za tri-četiri dana. Međutim kako je vrijeme prolazilo, bilo je jasno da će potra­jati. Iz šume su mogli vidjeti kako JNA pljačka i pali Popoviće. Ivan Matijašević ovako opisuje uvjete u kojima su živjeli: „Kako smo živjeli? A, teško, jedva. Jeli smo jednom na dan, ako je štogod bilo jesti. Pola godine smo još imali nekakve zalihe, ali poslije je bilo teško. Mora­li smo se povremeno, uz veliki rizik, spuštati potajno do sela, i od malo preostalih susjeda uzeti nešto hrane. Bilo je opasno, ali alternati­va je bila da umremo od gladi... Zimi, kad je bilo jako hladno, dobra je bila bilo kakva pe­ćina. No, kad je kišilo, a onda je bilo problem one grane koje nisu vlažne. Inače smo se kretali šumama, osmatrali i dobro upoznali okolicu. šteta je što smo bili slabo pripremljeni za to što nam se dogodilo, nismo ni pretpostavljali da će skrivanje tako dugo trajati." Treći brat, Mijo Matijašević nakon 70-ak dana skrivanja više nije mogao podnijeti takav život i neizvjesnost što se zbilo s njegovom obitelji te se predao JNA na Grudi.

Ono što mu se potom dogodilo dokaz je da se seljani nisu bez osnove skrivali pred JNA: „Sišao sam s brda, već pomalo lud. Bilo mi je svejedno što će biti... Mislio sam da je sve propalo. Bilo je sve kao u paklu. Znate onu priču o čovjeku koji je, nakon smaka smjeta, ostao sam? E, tako sam se ja osjećao kad sam se spuštao s brda da se predam. Oće li me ubit' ili neće, pitao sam se, išao kroz sve crno i spalje­no selo i osjećao se kao u paklu. Uz mene je bio samo moj crni kučak, koji je bio sa mnom i u šumi... Čim sam se prijavio, odveli su me u za­tvor u Kumboru, a onda u Morinj. Deset dana sam bio zatvoren, mučen. Prvi sam dan proveo u željeznom lučkom kontejneru, isprebijan i u krvi, bilo je strašno hladno. Kad su me odveli u logor, sreo sam mnoge Cavtaćane, Konavljane, Župljane... ali sam rekao da ih ne znam. A bilo ih je teško i prepoznati - svi su imali brade, kao i ja, svi su izgledali poluludi. Vratio sam se u Cavtat s razmjene „svi za sve", imao sam sreće" Slično su prošli i drugi koji su se predali JNA, kao npr. 15 civila - mještana Stravče koji su se pred JNA posakrivali u okolna brda. Oni su se, na poziv i obećanje JNA da im se neće ništa dogoditi, vratili u selo te admah bili uhićeni i otpremljeni u konc-logor u Bileći gdje su bili podvrgnuti brutalnim iživljavanjima. Drugi su radije odabrali mučni život u planini, kao npr. mještanin sela Vodovađa Cvijeto Memed koji se krio oko planine Bjelotine i u njoj tijekom cijele okupacije. Uz navedene po cijelim Ko­navlima bilo je još civila koji su se po šumama i škripovima skrivali pred JNA, životareći.

Poznati trgovački lanac priznao veliku grešku: Proizvode su naplaćivali skuplje, imate pravo na povrat novca