Imperijalni generalni stožer u ljeto 1944. odlučio se za zaokret u taktici ratovanja protiv saveznika. Taktika je uključivala proizvodnju nekonvencionalnog naoružanja. Dizajnirana je koncepcija letjelica na raketni pogon (tvrdo gorivo), opremljena velikim eksplozivnim punjenjem. Svrha takvih oružja bila je uništiti značajne ciljeve, kojim bi upravljao kamikaza. Letjelica je obično transportirana zrakoplovom modela G4M2-E, na 35 km do cilja.
Kada bi se odvojila odmatičnog zrakoplova, pilot bi je samostalno navodio do cilja, a pri obrušavanju dostizala bi brzinu od 800 kilometara na sat. Konstrukcija spomenute letjelice bila je izrađena od drveta i aluminija. Oprema letjelice bila je svedena na minimum, a upravljačka svojstva bila su vrlo dobra radi lakšeg pogađanja cilja. Pogon letjelice bio je raketni, a sastojao se od triju motora, svaki je motor imao potisak od 800 kilograma.
Masa letjelice pod punim teretom iznosila je 2.140 kg, dužina krila iznosila je 6,06 m, a visina 1,16 metara. Naoružanje se sastojalo od bombe u nosnom djelu mase 1.200 kilograma. Letjelica je ušla u proizvodnju u rujnu 1944. pod nazivom Ohka model 11, a ukupno je proizvedeno 225 letjelica ovog modela do ožujka 1945. godine.
Trebali su je nazvati kaminakaza!!!