Početkom Drugoga svjetskog rata Hitler nije bio osobito zadovoljan raketnim programom jer je vjerovao da je lakše napraviti jeftiniju granatu za topništvo većeg dometa. Iako se protivio razvoju, 22. prosinca 1942. godine dopustio je razvoj programa A4. Promijenilo se mnogo detalja dok se nije razvila prva raketa početkom 1944. godine. Proizvodnja A4, novog imena V-2, na početku se odvijala u Peenemundeu, Friedrichshafenu i Bečkom Novom Mjestu.
Nakon što su Saveznici 1943. bombardirali Peenemunde i ostala V-2 razvojna mjesta, Nijemci su vjerovali da je njihov razvoj rakete u opasnosti. Kao rezultat toga proizvodnja se preselila u podzemne tvornice u Nordhausenu i Ebenseeu. Jedina tvornica koja je proizvodila rakete u punom kapacitetu bila je blizu koncentracijskih logora Mittelbau-Dora. Oko 20.000 zatvorenika preminulo je tijekom posla u tvornici Nordhausen. Tijekom rata proizvedeno je više od 5700 komada V-2 raketa u različitim pogonima.
Povijest uporabe V-2 rakete
Plan je bio da se rakete V-2 lansiraju iz masivnih lansirnih rampi blizu Éperlecquesa i La Coupolea uz Engleski kanal. Ove statične građevine ubrzo su odbačene u korist razvoja mobilnih lansera. Putujući u konvojima od trideset kamiona, V-2 ekipa došla bi do mjesta gdje je raketa instalirana prije prijevoza na mjesto lansiranja svojim Meillerwagenom (mobilna lansirna rampa). Tamo su rakete napunjene gorivom, naoružane te su bile spremne za let. Trebalo je oko 90 minuta za postavljanje rakete u lansirnu poziciju te se cijela lansirna ekipa mogla skloniti iz područja lansiranja za čak 30 minuta.
Mobilni sustav bio je vrlo uspješan te su Nijemci mogli ispaliti do 100 raketa dnevno. Američki avioni nisu mogli uništiti V-2 konvoje zbog njihove mobilnosti i brzine. Prve V-2 rakete korištene su u napadima na Pariz i London 8. rujna 1944. godine. Tijekom sljedećih mjeseci Nijemci će ispaliti 3172 komada V-2 raketa na savezničke gradove: London, Pariz, Antwerp, Lille, Norwich i Liege. Zbog velike brzine V-2 rakete nije postojao učinkovit način presretanja.
V-2 napadi protiv engleskih i francuskih meta prestali su tek kada su savezničke postrojbe odbacile Nijemce iz gradova gdje bi pale rakete, jednostavno jer nisu bile u dometu. Zadnje žrtve V-2 rakete dogodile su se 27. ožujka 1945. godine. Točno lansirane, V-2 rakete mogle su napraviti veliku štetu te ubiti oko 2 500 i raniti više od 6 000 ljudi.
Amerikanci i Sovjeti, koji su bili jako zainteresirani za rakete, natjecali su se tko će zarobiti postojeće V-2 modele do kraja rata. U zadnjim danima sukoba Werhner von Braun, Dornberger i više od 500 V-2 znanstvenika predalo se SAD-u i nastavilo program. Američke V-2 rakete testirane su u mjestu White Sands, a sovjetski modeli u mjestu Kapustin Yar. Razvijajući nove modele, Von Braun je koristio razne vrste V-2 rakete do 1952. godine. Prva uspješna velika V-2 raketa korištena je za razvoj američkih i sovjetskih svemirskih programa.
Zaboravili ste dodati da je zločinac Von Braun bio i prvi direktor NASA-e.