O Cetinskoj krajini u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
Međusobno su se u različitim vojskama borila braća, ratovali su očevi protiv sinova, susjedi protiv susjeda, a suprotstavljene ideologije uvjerile su ih u ispravnost onoga što čine. Podjednakim žarom borili su se i ginuli za Hrvatsku...
Komentari 5
Uh reference, sto si kulturan, po tvojem kulturnom mozgu trebao bi zivjeti negdje u prasumi a ne u Hrvatskoj, stid te bilo

I dalje se kopa u kanti za smeće. Nacisti, endehazi, njihovi frendovi fašisti svi u kompost gdje im je mjesto. A svi onim patetičrima koji trube kako endehaci su radili što su radili kako bi zaštitili ili održali 'rvacku (naravno bez Dalmacije, koja je išla preko Jadrana) kažem da su i fašisti radili što su radili jer su se brinuli za Italiju, isto kao i nacisti su se brinuli za svoju njemačku, i Stalin za Urss i komunjare za yugu i Kim yon un za koreju i sva ostala banda zajedno (današnji politikosi su nova sorta oni se brinu samo za svoj đep.) I sva ta banda zjedno je za kompostanu ili ni za to, nego za smeće.
endehazicari, vec 30 godina pokusavate od govneta napravit pitu

ahahaa, ovo cigo sam svoga konja hvali, poserem ti se na endehaziju.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Teško je kazati tko se za koga borio. Jedno je točno, Dalmacija je Rimskim ugovorima u svibnju 1941. godine pripala trajno u talijansku Imperiju, zabranjen je hrvatski jezik , u škole su dovedeni talijanski učitelji a hrvatski mladići su novačeni u talijanske postrojbe. Italija je širila svoj utjecaj i na okupacijske zone i došlo je do represija nad lokalnim hrvatskim stanovništvom koje se opiralo ostvarenju tisućgodišnjeg cilja talijanskih okupatora. Došlo je do ustanka koji nije bio ideološki već nacionalni za očuvanje nacionalne opstojnosti a u kojem su se istaknuli lokalni komunisti. Situacija je u Dalmaciji sasvim čista, ili si za Talijane i činjenicu da je Damacija talijanska ili si za ustanike - partizane i težnju da Dalmacija ostane u vlasti naroda koji tamo živi a to su Hrvati. Tek kasnije dolazi do "revolucije" kada manjina s boljševičkim idejama preuzima ideje narodnooslobodilačke borbe i pretvara ih u ideje revolucionarne borbe i izgradnje novog društva. Ne kažem da je većina tih ideja bila loša ali pretvorile su se u grabež i pljačku pa i u masovne zločine pa se ideja otpora isto takvoj grabeži i pljački kakva je bila ideja na početku borbe protiv Talijana istopila i stvoren je u konačnici staljinistički sustav s kojim se zatim nova Jugoslavija borila barem još 7-8 godina nakon rata, sve do ideje samoupravljanja i nesvrstanosti. Dakle svi oni koji su se borili rame uz rame s talijanskom vojskom na prisjedinjenom ili okupiranom hrvatskom tlu nisu bili za Hrvatsku niti u primisli i ne treba im davati danas revizijom povijesti takve značajke. Naravno da treba prepoznati i osuditi grabež i staljinističku pretvorbu tijekom rata i razlikovati od onih koji su se borili protiv talijanske okupacijske vojske, ali uz povijesne činjenice. I to bez obzira u kakvoj se vojsci netko od predaka u tome trenutku našao počevši od autora takvih povijesnih prikaza.