Naslovnica

O ratu iz prve ruke

Dvojica novinara provela su 14 mjeseci u Afganistanu s postrojbom američke vojske i stvorila jedan od najunikatnijih dokumentaraca ovog desetljeća.
08. svibnja 2018. u 10:48 0 komentara 974 prikaza
Foto: National Geographic Entertainment

Utravnju 2010. američka je vojska povukla svoje snage iz doline Korangal, brdovitog i rijetko naseljenog područja istočnog Afganistana koje je tih godina među američkim vojnicima slovilo kao najopasnije mjesto na kojemu mogu završiti u sklopu svoje službe: do trenutka povlačenja na njemu je, usprkos američkoj premoći u odnosu na lokalne talibanske snage, poginulo više od 50 američkih vojnika.

IZ NOVOG BROJA Različita shvaćanja slobode

Bilo bi, stoga, zdravorazumski zaključiti da bi malo koji civil svojevoljno pristao doći u takvu „dolinu smrti“, kako ju je u jednom od svojih članaka za „Vanity Fair“ nazvao Tim Hetherington, britanski fotograf i novinar i jedan od dvojice autora ovog filma. Upravo su to napravili on i njegov američki suredatelj Sebastian Junger kada su proveli 14 mjeseci u Korangalu s 2. vodom B satnije 2. bojne 503. pješačke pukovnije 173. zračno-desantne divizije američke vojske i pritom stvorili jedan od najunikatnijih dokumentarnih filmova ovog desetljeća.

„Restrepo“ nije prvi puta da spomenuti dvojac obrađuje ratne teme: Hetherington je prethodno radio kao kinematograf na poznatom filmu o ratu u Darfuru „The Devil Came on Horseback“, a Junger je u projekt ušao kao ratni reporter s višegodišnjim iskustvom u filmskoj industriji. No „Restrepo“, njihov redateljski debi, zasigurno je bio njihov najambiciozniji projekt dotada, svjedočanstvo afganistanske ratne zbilje snimljeno iz neposredne blizine. U središtu njihova filma je intima, bliskost između vojnika koji su svaki dan pod golemim stresom u okolini koju slabo razumiju.

Ne postoji bogata narativna struktura, film zapravo nema ni za dokumentarce klasičnog pripovjedača, već sve to odbacuje u korist sirovih, zrnatih i neobrađenih snimki vojničkog života u Korangalu. Time se savršeno hvata ratna dinamika doline u kojoj se tiho popodne može bez ikakve najave pretvoriti u pakao uz riku strojnica, granata i bombi. Takvim pristupom autorski dvojac jasno daje do znanja da na ekranu ne gledamo dramatizirane, odglumljene događaje i glumce: meci i eksplozije su autentični i pravi, počevši od jedne od uvodnih scena u kojoj američki Humvee nagazi na talibansku eksplozivnu napravu, a gledatelj prati razvoj događanja iz kamera unutar vozila. Stoga je u istoj mjeri autentičan osjećaj vojničkog drugarstva među prikazanim vojnicima, njihove svakodnevne zafrkancije, odlazaka u patrole, beskrajnih sati dosade – te žestokih borbenih djelovanja. 

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. svibnja 2018.

IZ NOVOG BROJA Prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa Anzac POVIJEST NA FILMU Prva filmska uspomena Rat POVIJEST NA FILMU »Let me see your war face!«

 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.