Utravnju 2010. američka je vojska povukla svoje snage iz doline Korangal, brdovitog i rijetko naseljenog područja istočnog Afganistana koje je tih godina među američkim vojnicima slovilo kao najopasnije mjesto na kojemu mogu završiti u sklopu svoje službe: do trenutka povlačenja na njemu je, usprkos američkoj premoći u odnosu na lokalne talibanske snage, poginulo više od 50 američkih vojnika.
Bilo bi, stoga, zdravorazumski zaključiti da bi malo koji civil svojevoljno pristao doći u takvu „dolinu smrti“, kako ju je u jednom od svojih članaka za „Vanity Fair“ nazvao Tim Hetherington, britanski fotograf i novinar i jedan od dvojice autora ovog filma. Upravo su to napravili on i njegov američki suredatelj Sebastian Junger kada su proveli 14 mjeseci u Korangalu s 2. vodom B satnije 2. bojne 503. pješačke pukovnije 173. zračno-desantne divizije američke vojske i pritom stvorili jedan od najunikatnijih dokumentarnih filmova ovog desetljeća.
„Restrepo“ nije prvi puta da spomenuti dvojac obrađuje ratne teme: Hetherington je prethodno radio kao kinematograf na poznatom filmu o ratu u Darfuru „The Devil Came on Horseback“, a Junger je u projekt ušao kao ratni reporter s višegodišnjim iskustvom u filmskoj industriji. No „Restrepo“, njihov redateljski debi, zasigurno je bio njihov najambiciozniji projekt dotada, svjedočanstvo afganistanske ratne zbilje snimljeno iz neposredne blizine. U središtu njihova filma je intima, bliskost između vojnika koji su svaki dan pod golemim stresom u okolini koju slabo razumiju.
Ne postoji bogata narativna struktura, film zapravo nema ni za dokumentarce klasičnog pripovjedača, već sve to odbacuje u korist sirovih, zrnatih i neobrađenih snimki vojničkog života u Korangalu. Time se savršeno hvata ratna dinamika doline u kojoj se tiho popodne može bez ikakve najave pretvoriti u pakao uz riku strojnica, granata i bombi. Takvim pristupom autorski dvojac jasno daje do znanja da na ekranu ne gledamo dramatizirane, odglumljene događaje i glumce: meci i eksplozije su autentični i pravi, počevši od jedne od uvodnih scena u kojoj američki Humvee nagazi na talibansku eksplozivnu napravu, a gledatelj prati razvoj događanja iz kamera unutar vozila. Stoga je u istoj mjeri autentičan osjećaj vojničkog drugarstva među prikazanim vojnicima, njihove svakodnevne zafrkancije, odlazaka u patrole, beskrajnih sati dosade – te žestokih borbenih djelovanja.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. svibnja 2018.
