Obalna utvrda Maria Louise nalazi se na poluotoku Muzil iznad rta Compare (Kumpar). Zahvaljujući svom položaju na 48 metara nadmorske visine utvrda dominira nad lukobranom i južnim dijelom ulaza u Pulski zaljev. Promjerom od 110 m ona predstavlja najveću pulsku kružnu utvrdu. Sagrađena je 1823. godine kao utvrđeni toranj, naoružan s 46 topova, prvotnog naziva „Forte Louis“. Riječ je o utvrdi potkovastog oblika s kamenim potpornim zidovima i grudobranima te stražarnicom i barutanom. Godine 1838. preuređena je izgradnjom Blockhausa, četvrtastog reduta s puškarnicama i zemljanim nasipom. Obzirom na razvoj vojne tehnologije, utvrda je osuvremenjena u razdoblju od 1850. godine kada je pojačana izgradnjom jedne otvorene bitnice. Od 1857. proširuje se toranj te se Marie Louise pretvara u veliku topničku utvrdu s tornjem u sredini.

Današnji izgled utvrda dobiva godine 1859. kada je dograđen otvoreni zid s tlocrtom u obliku potkove i jako izraženim pokrivenim ždrijelom. Tada je pretvorena u utvrdu tipa „pulski toranj“ s internim dvorištem i dva kaponira, odnosno fortifikacijske strukture iz koje se mogao braniti prolaz na dnu jarka. Zahvaljujući svom položaju branila je južni dio ulaza u luku, a prvotno je bila naoružana topovima s prednjim punjenjem u kazamatama i na otvorenom zidu. Građena je kamenom lokalnih kamenoloma, opasana je obrambenim rovom djelomično izdubljenim u živoj stijeni. Građevina ima podrum s vodospremom, prizemni dio, kat te terasu s nasipima za smještaj topova i grudobranima.

Foto: Danijel Tatić

Godine 1869. planirana je izgrad­nja bitnice s čak 30 obalnih mužara, koja je trebala biti postavljena jugo­istočno od utvrde i trebala je braniti ulaz u Pulsku luku, no trenutno nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je ista i sagrađena. Naime, prema pi­sanju pulskog arhitekta Attilija Kriz­manića, ova bitnica sagrađena je planirane godine, ali isti daje opreč­ne podatke u vezi njene pozicije. Za razliku od Krizmanića, austrij­ski povjesničar Erwin Anton Greste­nberger zastupa mišljenje kako se u gradnji ove bitnice nije išlo dalje od planova. Kako danas na terenu nije vidIjiva njena pozicija, a u nedostat­ku pisanih izvora, moguće je samo pretpostaviti, u slučaju da je bila iz­građena, da se nalazila na lokaciji na kojoj su 1959. sagrađene spavaoni­ce. Dakle, ne na k.č. 5370 kako tvr­di Krizmanić, već na k.č. 5368. Ova se pozicija nalazi na uzvišenju ju­goistočno od same utvrde, mjestu s kojeg se otvara pogled na lukobran i ulaz u Pulski zaljev.

Od 1860. naoružanje je stalno po­boljšavano najsuvremenijim raspo­loživim topovima, tako da je 1900. utvrda raspolagala sa šest topova M 61/95 kalibra 15 cm u kazamatama i šest poljskih topova M 75/96 kaIibra devet centimetara kao mobilnim flankirnim topovima na otvorenom zidu. Naoružanje je bilo dopunje­no četirima postoljima za puške u „kovčezima". Do 1883. podignuti su visoki nasipi koji utvrđuju utvrdu na njima podignutom topničkom bit­nicom sa sjeverne, zapadne i južne strane. Nakon 1900. naoružanje je, tijekom preinaka i modernizacije utvrde, na otvorenom zidu dodatno pojačano s dva obalna topa kalibra 28 cm D/35 i dva obalna topa kali­bra 24 cm D/22. Tijekom pojačanja građevne konstrukcije iznova je ure­đena bitnica za teške obalne topove s čelne strane. Nakon ovih pregrad­nih građevinskih zahvata, utvrda se mogla smatrati otpornom protiv djelovanja granata. Tom je prilikom za mobilnu uporabu u utvrdi po­stavljeno još šest dodatnih poljskih topova M 75/96 kalibra devet centi­metara. Ovako naoružana, utvrda je mogla pokrivati područje južno od Velikog Brijuna, kao i južni dio Fa­žanskog kanala. Unatoč zastarjelim topovima i vlastitoj starosti, utvr­da je početkom rata 1914. još uvi­jek bila aktivna te je s posadom od sedam časnika i 291 vojnika bila u službi zaštite lučkog područja. Početkom Prvoga svjetskog rata potpuno je napuštena stara bitni­ca „Giovanni", između obalne utvr­de „Mussir i utvrde „Marie Louise", jer na tom mjestu utvrđenje više nije bilo potrebno.

Stari utvrđeni toranj tada je služio za smještaj ljudstva i streljiva. Tada je „Marie Louise" kao dopunu dobila dvije nove bitnice. S prednje strane jednu novu bitnicu za teške obalne topove i dodatnu bitni­cu na obalnom rubu s četiri topa da­nas nepoznata tipa. Od 1917. utvrda je bila opremljena protuzrakoplov­nim bitnicama s topovima i strojni­cama, od kojih danas više ništa nije sačuvano. Protuzrakoplovne bitni­ce na „Marie Louise" raspolagale su s napravama za osluškivanje zvuka zrakoplovnih motora, jednostrukim te dvostrukim lijevcima.

Na posebno osjetljivim mjestima, kao dopunu reflektorskim položa­jima kopnene vojske i za osvjetlja­vanje područja ispred flankirnih bitnica, mornarica je postavila re­flektorske postaje. Dvije takve po­staje bile su i u blizini utvrde „Ma­ria Louise". Jedna se nalazila na rtu „Cap Compare" i raspolagala je reflektorom promjera 90 cm, a služi­la je za osvjetljavanje lučkog ulaza s minskim poljem i zaprekom. Druga je bila na samom lukobranu te je s istom zadaćom raspolagala mobil­nim reflektorom promjera 150 cm, koji se nalazio na jednom manjem vagonu na tračnicama poljske že­ljeznice.

Obalna utvrda „Maria Louise" da­nas se nalazi na području vojarne „Muzil", koja je još uvijek u sklopu Ministarstva obrane Republike Hr­vatske te se ne može posjetiti. Iako dijelom zarasla u nisko raslinje, za­hvaljujući vojsci koja i dalje drži stražu na tom području, utvrda je sačuvana od devastacija i nalazi se u dobrom stanju.

Uređaj koji mnogi imaju kod kuće mogao bi biti izvor ozbiljnih zdravstvenih problema: ‘Odmah ga isključite ili bacite’