Ove godine navršava se 1200 godina od ugovaranja mira u dvorskoj kapeli u Aachenu između dvojice careva, bizantskog vladara Mihovila I. Rangabe i franačkog vladara Karla Velikoga. Tim je mirom završeno dugogodišnje ratovanja dviju ondašnjih, ako se može poslužiti suvremenim izrazom, supersila, te je predstavljao kompromis nakon što su obje strane bile zainteresirane za smirivanje ratnih sukoba. Uspostavljena ravnoteža političkih, vojnih i gospodarskih interesa najbolje se oslikava u ideji „braće careva“.
Podjela političkih i gospodarskih sfera dvaju carstava izrazito se odrazila i na daljnji tijek povijesnog razvoja prostora istočne jadranske obale i njezinog dubokog zaleđa, tj. na prostorima na kojima su živjeli pretci današnjih Hrvata. Naime, prema odredbama Aachenskog mira Bizantu su pripali svi obalni gradovi (Zadar, Split, Krk, Osor, Rab...), baš kao i jadranski otoci, dok je Franačkoj pripalo obalno zaleđe, tj. Liburnija i Dalmacija, kao i čitava Istra. Svakako treba naglasiti da je Aachenski mir za duže vrijeme, čak na nekoliko stoljeća unaprijed, odredio interesne sfere dvaju carstva, a umnogome odredio i hrvatsku povijest u narednom vremenu, kako onu političku, tako i onu kulturnu.
