Mirovni sporazum u meksičkom gradu Guadalope Hidalgo, potpisan 2. veljače 1848., okončao je Meksičko-američki rat koji je počeo dvije godine ranije zbog teritorijalnog spora oko Teksasa. Sporazumom su Sjedinjene Američke Države dobile 845.000 četvornih kilometara teritorija, područje današnjih saveznih država Arizone, Kalifornije, Kolorada, Nevade, Novog Meksika, Utaha i Wyominga.
Meksiko se odrekao svojih potraživanja prema Teksasu i priznao rijeku Rio Grande kao svoju sjevernu granicu. Teksas je stekao neovisnost od Meksika još 1836. godine i odmah postao predmet spora između dvaju susjeda. Meksiko je prijetio ratom ako SAD pokuša pripojiti Teksas, što nije spriječilo tadašnjega američkog predsjednika Johna Tylera da započne i uspješno završi pregovore s Republikom Teksas o pridruživanju u Sjedinjene Američke Države, a potpisan je i sporazum o aneksiji. No taj je sporazum bio glatko odbijen u američkom Senatu jer bi poremetio krhku ravnotežu robovlasničkih i nerobovlasničkih američkih saveznih država i povećao rizik od izbijanja rata s Meksikom, koji je prekinuo sve diplomatske odnose s SAD-om.
Ipak, Tyler je na samom kraju svog mandata, uz potporu svog nasljednika, novoizabranog predsjednika Polka, uspio nagovoriti Kongres da podrži njegovu rezoluciju pa je Teksas postao dio Sjedinjenih Američkih Država 29. prosinca 1845. godine. Meksiko ipak nije odgovorio objavom rata, iako su napetosti između dviju zemalja bile na vrhuncu. Predsjednik Pulk poslao je u srpnju 1845. godine u sporno područje između rijeka Nueces i Rio Grande američke snage, a nekoliko je mjeseci kasnije u Meksiko poslao diplomata Johna Slidella, koji je od Meksika zatražio prekrajanje meksičko-američke granice u zamjenu za prestanak svih financijskih potraživanja koje su građani SAD-a imali prema meksičkoj vladi (većinom odštete za imovinu uništenu za vrijeme Meksičkog rata za neovisnost). Meksikancima je bezuspješno ponuđen i otkup Kalifornije i Novog Meksika.
Nakon što je misija propala, američke su snage pod vodstvom generala Zacharyja Taylora došle do rijeke Rio Grande, crte razgraničenja Teksasa i Meksika prema američkoj interpretaciji. Meksiko, čiji su predstavnici tvrdili da je granica rijeka Nueces, sjeveroistočno od Rio Grande, tumačio je napredovanje Taylorove vojske kao čin rata i poslao svoje snage preko Rio Grande u travnju 1846. godine. Polk je to proglasio meksičkom invazijom na američko tlo i zatražio od Kongresa da objavi rat Meksiku, što je i učinjeno 11. svibnja 1846 godine. Mirovni su pregovori započeli nakon poraza meksičke vojske i pada Mexico Cityja u rujnu 1847. godine. Osim navedenih teritorijalnih promjena, SAD je pristao platiti Meksiku 15 milijuna dolara i preuzeti već spomenute meksičke dugove (oko 3,25 milijuna dolara) prema građanima SAD-a.
Iako je Polk vodio SAD do pobjede u ratu, izgubio je javnu podršku nakon gotovo dvije godine krvavih borbi. Kontroverzni je rat također u američkoj javnosti intenzivirao rasprave o ropstvu i time podigao napetosti koje će u konačnici rezultirati Američkim građanskim ratom. Polk se odlučio ne kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima i umro je u lipnju 1849., tri mjeseca nakon isteka mandata. Na predsjedničkim je izborima na kraju trijumfirao Zachary Taylor, koji je postao narodni junak tijekom rata, ali svega 16 mjeseci nakon inauguracije razbolio se i umro.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u veljači 2018. godine.
