Samo je nekoliko vojnih redova kroz povijest uspjelo održati svoj red pod velom tajne kao što su to napravili Vitezovi Templari. Od njihovih skromnih početaka s Bliskog istoka do njegovog konačnog pada u Parizu nekoliko stoljeća kasnije, njihova je priča inspirirala mnoge filmove, knjige i video igre.
Postoji mnoštvo oprečnih mišljenja o njihovom naslijeđu jer su nestali iz knjiga povijesti.
Nakon krvavog kraja Prvog križarskog rata, kršćani su preuzeli kontrolu nad Svetom Zemljom. Nakon što se vijest pročula Europom, na tisuće je hodočasnika i putnika krenulo prema Jeruzalemu i svetim mjestima. Međutim, put iz unutrašnjosti prema lukama na obali bio je obilježen teškim razbojstvima i ubojstvima (neki navode i klanjima nedužnog naroda). Na stotine je putnika ubijeno.
U tom je trenutku francuski vitez Hugues De Payens predložio rješenje. Na sastanku s kraljem Baldwinom II. Jeruzalemskim, predložio je stvaranje monastičkog vojnog reda koji će zaštititi sve putnike u njihovom putovanju prema Svetoj Zemlji. Bilo je neophodno osigurati putnike te je kralj podržao tu ideju. Novi je red dobio svoje sjedište u Templum Salomonisu. S ove lokacije proglasili su novo ime reda - "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama".
U početku je u redu bilo samo devet vitezova te su bez financiranja svojih članova bili žestoko oslonjeni na donacije Crkve i plemića. Na njihovom su grbu bila prikazana dva viteza na jednom konju koji se bore u ime Krista. Ubrzo se red preimenovao u jednostavniji naziv - "Vitezovi Templari". Uskoro je red jako brzo napredovao uz financiranje Crkve te potpore stanovništva. Red je stalno dobivao vojnu i financijsku pomoć te je čak dobivao i udio u poduzećima te je tako imao vrlo stabilan rast prihoda. Tijekom sljedećih nekoliko godina red je toliko napredovao u financijskom i brojčanom smislu te su neki dijelovi Templara bili neki od osnivača prvih europskih banaka. Uz veliko bogatstvo, bila je važna i podrška Crkve. Godine 1139. tadašnji je papa proglasio Vitezove Templare iznad zakona. Iako su bili pod papinskom nadležnosti, vitezovi su se mogli nesmetano kretati preko granica te provoditi svoje zakone.
Uz veliku poslovnu moć, postali su jedna od najvećih političkih sila, nešto totalno drugo od njihove prvotne namjene. Plemići koji su putovali u inozemstvo, često su na određeno vrijeme dali svoj cjelokupan posjed u njihove ruke, te je red, koji je bio predstavljan simbolom skromnosti i siromaštva postao nešto totalno drugo. Na svom je vrhuncu postao međunarodno globalno poslovno carstvo.
Njihov je veliki napredak itekako uznemirio plemstvo u Europi. Iako je njihova vojna moć na Bliskom istoku počela slabjeti, rasla je moć u Europi. Uskoro je većina plemića imala dug prema Vitezovima Templarima, te je zbog tog razloga njihova snaga bila iznad svih. Jedan od najzaduženijih kraljeva prema Vitezovima Templarima bio je francuski kralj Filip IV. Ratovi s Engleskom doveli su ga u velike dugove, ali i napori da svrgne tadašnjeg Papu. Uskoro su ga Vitezovi Templari osramotili iako im je i dalje dugovao velike svote novaca.
Ironično, nekada mali i skromni red uskoro je postao najbogatija i najjača politika frakcija u srednjovjekovnoj Europi.
Međutim, francuski kralj Filip IV htio se osobno osvetiti protiv reda te je odlučio djelovati protiv njih. Godine 1300., monarhija je napala Templare, optužila ih za herezu te pogubila ključne predstavnike. Njihova je priča tada službeno završila, formalno.
Pisali smo o Vitezovima Templarima - Vitezovi Templari - uspon i pad najvećeg križarskog reda
Međutim, to možda i nije tako.
Postoje teorije, čak vjerodostojnije nego ostale, da su Vitezovi Templari nastavili djelovati nakon ''službenog pada'', te da im je moć bila čak jača nego prije ''pada'' u Francuskoj, piše History.
Različiti pisani tragovi svjedoče da je flota od 18 templarski brodova usidrena u La Rochelleu iskorištena za bijeg. Naravno, u redu su bili članovi koje nikada Francuzi nisu uhvatili. Njihova sudbina predmet je raznih debata i istraživanja. Jean de Chalon, jedan od članova reda, svjedočio je da je osamnaest zlatnom nakrcanih galija zaplovilo pod vodstvom templarskih zapovjednika.
Naravno, neki povjesničari su izrazili sumnju prema tom svjedočenju. Nema sumnje da je velik broj Templara izbjegao zarobljavanje su pobjegli preko mora, a neki čak i u Škotsku. Tom teorijom Škotska ostaje povezana s Vitezovima Templarima.
>>Otkriveni grobovi templara kraj Pakoštana
>>[IZ NOVOG BROJA] Mamelučka opsada i konačan pad Akre
Postoje neke teorije da su završili na Oak Islandu jer postoje neke francuske mape otoka koje se poprilično precizno podudaraju sa raznim oznakama na njima .......... dovoljno je reći kako te mape potjeću oko 1350 tih godina. Također postoje indicijee kako je sam Kolumbo plovio prema mapama koje su pokazivale i sjevernu i južnu Ameriku i to sa obje strane i atlanske i pacifičke a potjecale su iz kineskih izvora (čak postoje indicije da ih je Marco Polo donio iz Kine koje je poslije koristio i _Zheng He u svojim putovanjima a prikazuju i kopneni most između Azije i Amerike .... )