Istražujući doprinos branitelja Roma nailazimo na nekoliko ljudi za koje možemo reći da su heroji i legende Domovinskoga rata. Među najpoznatijima i najeminentnijima je Ismet Muratović Pila koji svoje sudjelovanje započinje prije samoga početka rata, još prije izbora davne 1990. godine. Iako se o tome nije puno govorilo Ismet Muratović, Rom s Petruševca, bio je jedan od prvih članova i aktivista tada tek osnovanog HDZ-a. - Pred same izbore 1990. bio sam jedini Rom na Petruševcu, i kao takav, među prvim članovima HDZ-a s ovog područja. Svoj doprinos započeo sam kao aktivist, postavljajući plakate i dijeleći promotivne materijale te sam se zbog svoje vidIjivosti izlagao mnogim opasnostima. Jugoslavija je još uvijek službeno postojala, a ja sam se odlučno uključio u njeno rušenje i stvaranje nove Hrvatske, - kaže Ismet. Krajem iste godine pristupio je Postrojbi "Ban Jelačič", što smatra izuzetnom časti, unutar koje je organizirao mjesne straže. Ismet Muratović odlučio se angažirati iz sličnih razloga kao i svi njegovi suborci - Hrvatsku su oduvijek smatrali svojom domovinom koja ih je na neki način oblikovala, a nisu imali kamo pobjeći.
Naslovna fotografija: Ismet Muratović s Mićom i Novom, suborcima srpske nacionalnosti
Iako većinom nisu članovi HVIDRA-e Romi branitelji danas su organizirani u nekoliko svojih udruga od kojih su najpoznatije Udruga Roma branitelja iz Domovinskog rata (predsjednik Nusret Seferović), Udruga Roma invalida, dragovoljaca Domovinskog rata (predsjednik Agan Beganovič) te Udruga Roma branitelja iz Domovinskog rata Primorskogoranske županije (predsjednik Shemsi Islami).
U srpnju 1991. godine Muratović pristupa čuvenoj 99. brigadi ustrojenoj na zagrebačkoj Peščenici te u istoj ostaje sve do kraja rata 1995. godine. S tom postrojbom došao je na područje Banovine gdje je postao zapovjednik voda, nakon čega su se zaputili prema Novoj Gradiški. - U Gradiški su nas tukli i po 12 sati dnevno. Srećom, pod svojim zapovjedništvom imao sam samo jednog ranjenika. Posebno se ponosi akcijama na planini Mala Kapela 1993. i 1994. godine. Najveća zanimljivost iz tog razdoblja jesu dvojica Ismetovih suboraca srpske nacionalnosti, izvjesni „Mičo" i „Novo" koji su mu otvoreno rekli da ih on, Ismet, „slobodno ubije ukoliko padnu u njihove (agresorske) ruke". Svoj ratni put Ismet Muratović, tada već invalid, završava 1995. godine kod Ogulina, prisutstvom u akciji „Oluja". Muratović je danas srčani bolesnik bez ikakvih prava koji s obitelji živi u trošnoj kućici na zagrebačkome Petruševcu, preživljavajući sakupljanjem staroga željeza. Iako nevoljko priča o ratu, ne krije ponos, ali ni činjenicu da za vrijeme rata prema njemu kao sudioniku nikada nije bilo diskriminacije. Suborci su ga, kaže, poštovali. Svojim je odlaskom ostavio suprugu s petero djece. Sve neugodnosti uslijedile su nakon završetka rata. Iako za sve što govori ima pisane dokaze, ljudi mu i dalje ne vjeruju i pokušavaju umanjiti njegov doprinos diskriminirajući ga zbog njegove narodnosti. Upravo iz tih razioga priznaje da se ne bi ponovo uključio u rat ukoliko bi bilo potrebno. Unutar 99. peščeničke brigade, svih ratnih godina, sudjelovao je i Nusret Seferović, današnji predsjednik Udruge Roma branitelja iz Domovinskoga rata. Seferović svjedoči kako je u toj brigadi bilo 37 Roma s područja Peščenice. Svoje sudjelovanje u popratnom vodu brigade počinje u Pokupskom i Stankovcima, nakon čega nastavlja djelovati u Novoj Gradiški, zatim po Sisačko-moslavačkoj županiji, Ogulinu, Gospiću te na kraju u „Oluji". Kao i Ismet Muratović, Seferović također svjedoči o odsutnosti diskriminacije za vrijeme rata. Kao i u prethodnome slučaju, netrpeljivosti su se počele pokazivati tek nakon rata. - Bez obzira na to jesam li ja sudjelovao ili ne, izgleda da ću za mnoge druge uvijek biti crni Ciganin, - povrijeđeno dodaje. Anegdota koje se najbolje sjeća jest ona s početka akcije „Oluja" 1995. godine kada se „našao pod paljbom UN-ovih `plavaca' koji su se u sjevernoj Lici nalazili ispred Vojske Srpske Krajine". - Srećom, prošao sam bez većih ozljeda, osim što su me suborci izvlačili iz bodIjikave žice u koju sam se zapleo nedaleko od češkog bataljuna UNPROFOR-a. Seferović danas živi s obitelji na Kozarevim putovima. Njegova Udruga dobiva po nekoliko tisuća kuna pomoči od kojih uglavnom organizira druženja sa suborcima unutar udruge te pomaže potrebitim obiteljima romskih, ali i drugih branitelja.
>>Romi branitelji u borbi za Hrvatsku 1. dio
Sudjelovanje ostalih romskih legendi potvrđuje da su Romi bili rasprostranjeni po različitim vojnim strukturama. Među njima se nalaze pok. Idriz Zahirović - Munja, pripadnik ranih formacijaVojne Policije; pok. Ismet Seferović, pripadnik HOS-a; pok. Predrag Dedić - Kombi, koji je bolovao od PTSP-a te si je iz očaja oduzeo život. „Kombr je bio pripadnikVP-a zajedno sa spomenutim Idrizom Zahirovićem, a zatim se pridružio „Tigrovima". Od stopostotnih invalida Domovinskoga rata, treba spomenuti Emila Kinga, Roma iz 57. gardijske brigade "Marijan Celjak", dok ostalim živućim veteranima pripada i Hasan Delić koji je, prema riječima g. Seferovića, bio jedan od izviđača neposredno prije početka „Oluje". Među najznačajnijim romskim braniteljima iz toga doba i pokojni je Zarif Ahmetović - Bici, koji je sudjelovao kao diverzant unutar 144. sesvetske brigade, a kao dragovoljac bio je prisutan od samih početaka, od ljeta 1990. godine do rane jeseni 1992. godine. Naposljetku, vjerojatno napoznatiji Rom u Hrvatskoj, Sead Hasanović - Braco (poznat iz emisija Željka Malnara) bio je aktivni pripadnik HOS-a ranih devedesetih.
Svim navedenim Romima, i mnogim drugima, dodijeljene su Spomenice domovinskoga rata. Većina ih nailazi na diskriminaciju i birokratske poteškoće. O Romima braniteljima Domovinskog rata potrebna su daljnja istraživanja, koja će im, nadajmo se, pomoći u ostvarivanju prava i priznanja, a koja će nama ostalima još više otvoriti oči o nedovoljno nag,lašenim detaljima iz Domovinskog rata.
Svaka čast navedenim u tekstu u Koprivničko-križevačkoj županiji u 117 brigadi bila su samo 2 Martin Oršoš i jedan iz Žlebica neznam mu točno ime što je malo u odnosu na koristi koju ti ljudi dobijaju od države